"Nova misija" Laudato televizije

Zašto smo pokrenuli emisiju o braniteljima?

Branitelji, braniteljice i njihove obitelji nisu ljudi koji su „ostali u devedesetima“. Oni su graditelji Hrvatske i u miru – obiteljskim životom, radom, novim vještinama, vjernošću Bogu i domovini. Dopustili su nam približiti se epizodama svojega života koje još uvijek čvrsto čuvaju kao svoje. A iz tih trenutaka rođene su iznimno nadahnjujuće priče, jer heroji ne prestaju stvarati. Pratimo ih danas, u miru, osluškujemo njihove radosti i nade, i kroz „Novu misiju“ otkrivamo da je domovina prostor u kojem smo pozvani pronaći put prema Bogu. Prva epizoda „Nove misije“ nastala je na Pašmanu. Bili smo s braniteljima, braniteljicama i njihovim obiteljima u duhovnoj obnovi, u bitkama i pobjedama koje vode u miru, zajedno pod geslom „Pruži ruku, ratniče.“ Prvi sugovornik bio je p. Ivan Ike Mandurić, voditelj duhovnih obnova za branitelje, kao i sudionici programa. 

Gdje je Bog u našim bitkama danas? 

„Ponajprije, Bog je uvijek u svim bitkama i svim patnjama, svim trepljenjama. Ako je itko u bitkama, onda je Bog. Naravno da ga mi teško možemo prepoznati, ali svugdje gdje se raspavlja i gdje se odvijaju borbe oko nekih vrijednosti, tu je Duh Božji. Ne možemo ni prepoznati što je zlo i što je krivo bez Boga. Ne možemo ni htjeti ono dobro bez Boga.“ P. Ike govori i kao svećenik i kao nekadašnji branitelj, te nas uvodi u duhovnu dimenziju koje je „sveto tlo drugoga“, branitelja i braniteljica, njihovih obitelji, koje sada i u miru vode svoje unutarnje bitke. „Branitelji i braniteljice su oni koji su se, krenuvši u borbu za Hrvatsku, u rat za Hrvatsku, zapravo na neki način zavjetovali i ponudili svoj životu Bogu, domovini. To je nešto što branitelja duboko promijeni i što ga cijelog života obilježava. On je uvijek branitelj. Dogodilo se da je prepoznao najveće vrijednosti i bio spreman dakle dati svoj život i zato on uvijek živi tu svijest o vrijednosti domovine. I ljubi domovinu.“

Posebnosti rada s braniteljima

Duhovno vodstvo branitelja u miru ima svoje posebnosti, jer ulazimo na područje na kojem su ostale rane koje trebaju zacijeliti. „Lijepo je biti s braniteljima“, svjedoči p. Ike i nastavlja: „Prvo što je važno u radu s njima je razumijeti ih, a onda i otkriti tu ljepotu – osjećati vrijednost domovine. Lijepo je i dalje biti spremani živjeti za nju. Ono što je specifično jest činjenica da ranije nismo imati takav pastoral, pa nas nitko nije pripremao za takav rad.“ No, p. Ike nalazi i mogućnosti i načine za branitelje, ali i braniteljice. I ne skriva da se ovim radom zahvaća i u njihove obitelji, jer i ondje se kriju izazovi: „Naime, ako branitelj ili braniteljica u svoju obitelj unese ogorčenost, duboku povrijeđenost, ako unese frustraciju i nezadovoljstvo, nesigurnost, onda se to prenosi na cijelu obitelj. Kao i svaki čovjek, tako i branitelj, svoje nezadovoljstvo komunicira s onima koji su mu najbliže. Tu zna doista biti teških situacija.“ P. Ike smatra da upravo u tome najviše može pomoći Crkva pristupajući tim obiteljima. „Treba ponovno govoriti o smislu, otkrivati gdje je Bog u takvoj situaciji. I onda, ako se u takvu obitelj unese duhovnost, ne samo da se događa promjena kroz racionalno shvaćanje, nego kroz molitvu, Ispovijed, zahvaćamo ono što je možda najugroženije. To je naša savjest, i onda Bog čini čuda. Ako otvorimo Bogu svoje srce, Bog čini čuda.“

Novi korak – svijest o poslanju! To je nova misija!

Braniteljima je i u miru važno povjeriti odgovoran zadatak – poslanje. A korijen toga poslanja p. Ike vidi u njihovom  životu s Bogom i pomoći drugima koji su daleko od Boga da mu se približe. „Možda je upravo to najsigurniji put - raditi s braniteljima koji žive u vjeri i sakramentalno, posvijestiti im da su poslani, pripremiti ih da prepoznaju to svoje poslanje svjedoka u vjeri i pristupe onima koji su u teškim situacijama, nedostupni. Imamo iskustva s braniteljima koji su daleko od Crkve, daleko od sakramentalnog života, ali smo im ovakvim programom ponudili put promjene. Najvažnije je probuditi nadu.“ U tome pomaže zajedništvo, molitva, priroda, vrijeme koje provode jedni s drugima: „Stvaraju se jako dobri odnosi među njima, novo bratstvo, novo povjerenje. Na ta način oni se vraćaju u život.“ Najvažnije u radu s braniteljima danas je pomoći im živjeti sada i s pogledom u budućnost, kaže p. Ike i naglašava: „Ne pogled samo u prošlost. Sada stvaramo Hrvatsku u miru.“ Naš sugovornik smatra da je najveća pogreška koja nam se dogodila nakon Domovinskog rata to što je društvo pomislilo da branitelje više ne trebamo: „I to je bilo loše i za državu, institucije, ali još više za branitelje. Kad se čovjeku oduzme smisao, oduzme mu se sve. Nemoguće je da netko ljubav ne treba. Hrvatska je potrebna onih koji je vole na bezbroj načina, a ta se ljubav može komunicirati i dijelima i riječima. S druge strane, društvu su potrebni heroji. I ako imamo te heroje na vidljivim mjestima, onda društvo postaje herojsko. Današnje mlade generacije vape za tim da im netko prenese to herojstvo, da im ga opiše, jer mladima nedostaje to iskustvo. Mladi žele znati ljubiti domovinu i žele biti spremni tako herojski postupiti u nekoj mogućoj situaciji. I to ne samo mladići, nego i djevojke.“ I što je odgovor na ovu situaciju? „Najprije vratiti smisao. No, njega ne treba izmišljati. On postoji, osobito na duhovan način. Crkva treba one koji će svoje živote prikazivati za domovinu.“ P. Ike vidi potrebu za takvim vidljivim herojima i u javnom prostoru, u školama, obrazovanju, itd. I to je njihova nova misija u miru.“

„Pruži ruku, ratniče!“

P. Ivan Ike Mandurić i sam je bio branitelj, i to prije negoli je postao svećenik: „Uvijek sam razmišljao o nečemu što bi me najviše ispunilo.“ I prepoznao je ključan trenutak u Domovinskom ratu – da je vojnik u duši. A nakon rata, rast u spoznaji nastavio se dalje. „I shvatio sam što me čini sretnim – to da dajem sebe, a to je zapravo ljubav. Čovjek je sretan onda kad se ohrabri činiti dobro. A zapravo, u tom času se u nama pokazuje naša sličnost Bogu.“ U Domovinskom ratu bio je u HVO-u, od Livanjskog bojišta do Mostara, no najviše vremena proveo je u vojnoj policiji. Bile su to njegove tridesete godine života. A danas se tih iskustava zahvalno sjeća i prepoznaje kako je Bog oblikovao u njemu sve proživljeno da bi danas bio Kristov vojnik, svećenik i redovnik Družbe Isusove. „Sveti Ignacije bio je vojnik. Kad sam razmišljao kojim putem poći, odnosno kad sam kasnije otkrio isusovce, to mi jako kliknulo. Prepoznao sam se u Ignaciju. I uistinu, ta vojnička crta je u meni. Volim vojsku. I sada me 'vuče' uniforma.“ Domovinski rat, smatra p. Ike, pripremio nas je za borbe u miru, a to su borbe za duše, ne samo na ovom svijetu. I zato zaključuje: „Najvažnija funkcija domovine jest da u njoj ljudi nađu put do Boga, put do neba. To je vrijednost domovine.“ U prvoj epizodi „Nove misije“predstavili smo i poslanje Instituta kršćanskog civilnog društva „Ivan Merz“ iz Osijeka koji provodi različite programe za branitelje, poput ove duhovne obnove pod nazivom „Pruži ruku, ratniče“. Smisao programa je da branitelj koji je aktivan u duhovnom životu i koji je našao kako živjeti s Kristom, mora pružiti ruku onom drugom branitelju koji to nije. Biblijski rečeno, nova misija branitelja je, poput Petra iz evanđelja, ljude loviti: „Ti si stvoren zato da ljude loviš. Ti si stvoren zato da ljude Bogu dozivaš. Tako bih volio da branitelj čuje tu Isusovu riječ – od sada ćeš loviti ljude, ti koji znaš tko sam, gdje sam. To postaje nova misija koja nikada ne prestaje. O, kako bih volio sve svoje suborce dovesti Gospodinu, da niti jedan ne pati, da nije sam, da nije gladan smisla.“