Kolumne

Više nego o demokratskoj dinamici koja znači supostojanje i pravo na izricanje različitosti (makar se ne razumjela ona Pavlova 'Sve mi je dopušteno, ali sve ne izgrađuje'), postizborni događaji u Hrvatskoj govore o krhkoj demokratskoj, pa i duhovnoj, psihološkoj zrelosti i kulturi pojed

Stepinac kaže: „Komunizam ništa toliko ne mrzi kao Svetu Stolicu, taj simbol snage i jedinstva svih katolika svijeta. Zato bijesni napadi na Svetog Oca po svim komunističkim državama“...

Razumljiva je i zabrinutost laika u suočavanju s prosudbama nekih biskupa koji bi trebali čuvati i promicati izvorno lice kršćanske vjere čiji je temelj objavljena Božja Riječ, nepodložna osobnim interpretativnim i operativnim mjerilima.

Život Franje iz Asiza bio je harmoničan spoj pobožnosti i mistike, ljubavi i brige, poslužnosti i odricanja. Živjeti kao on ostaje poziv i izazov i našemu vremenu. I danas nakon 800 godina, konačno i jedan Papa nosi njegovo ime i njegovu karizmu jednostavne ljubavi.

Moralnost djela određuje motiv, namjera, nakana. Upravo je to, često nevidljivo i nejasno nutarnje područje i u međuljudskim odnosima, nekad temelj i razočarenja. Nakana se zna kasnije očitovati, pa otvara vrata i mogućem lošem postupanju.

U želji da već jednom prestane teror manipulacije i diskreditacije u svezi s tim pozdravom, zaista, ljudi, podajte novim generacijama određenje i glas širokog kruga stručnjaka, ali i branitelja koji su zbog najboljega u tome pozdravu, mentalno i duhovno, razumno i motivacijski ne živeći u 1941.-o

U redovitosti života u javnosti, vojska je gotovo nijema u odnosu na svoje okruženje. A postoji samo i isključivo zbog njega. Zbog drugih. Zbog svoje zemlje i ljudi.

Nahranio je tisuće...

Kakav bi to snažan život bio!