Siromašni i gladni naša su karta za nebo

Prva dva tjelesna djela milosrđa: gladna nahraniti i žedna napojiti, nerazdvojivo su povezana i označuju temeljne egzistencijalne potrebe svakoga od nas. Da bismo mogli živjeti, potrebna nam je hrana i tekućina. Bez tih dviju sastavnica naš ovozemaljski život ne bi bio moguć. Budući da je prijeko potrebno da svaka ljudska osoba ima zadovoljene temeljne tjelesne potrebe kako bi mogla preživjeti, postavlja se pitanje zbog čega je u tolikoj mjeri prisutna glad u svijetu? Zašto neke države imaju pitke vode i hrane 'na bacanje', dok druge zemlje i narodi skapavaju u oskudici, umirući od gladi i žeđi?

Danas se može zapaziti sve veća bipolarnost u odnosu bogatih i siromašnih, gladnih i sitih, moćnih i potlačenih, što opet dovodi do niza drugih problema, kao što su razne bolesti uvjetovane pothranjenošću, zagađenje vode i okoliša te neodgovarajuća zdravstvena zaštita. S jedne strane imamo svijet tehnološko razvijenih i naprednih zemalja, koje drže veliki postotak financijskih sredstava, dok s druge strane imamo mnogo više siromašnih zemalja, nerijetko prenapučenih i zaostalih u razvoju, koje svojim stanovnicima ne mogu pružiti temeljne uvjete za dostojanstven život i preživljavanje.

Svi ljudi jednaki su po dostojanstvu koje uživaju zbog stvorenosti na sliku Božju, i zato nitko ne bi trebao biti gladan ni žedan. Sveti Ambrozije, milanski biskup, jednom je prilikom rekao: 'Ne daješ od svoga kad daješ siromahu, nego mu vraćaš što je njegovo. Jer ono što je zajedničko i dano na upotrebu svima, ti svojataš za sebe. Zemlja je dana svima, a ne samo bogatima.' K tome možemo još pridodati riječi Bazilija Velikog, koji nam kaže kako kruh koji zadržavamo za sebe pripada onima koji gladuju.

Crkva je oduvijek na poseban način gajila simpatije prema onima najmanjima i potrebitima, slijedeći tako Kristov primjer, koji je pokazivao solidarnost s najbjednijima i najsiromašnijima. Evanđelje nam govori kako je Isus nahranio gladno mnoštvo, stoga i svi mi vjernici moramo slijediti primjer svoga Učitelja.

Svatko od nas mora si dozvati u svijest misao o egzistencijalnim potrebama bližnjih oko sebe. Svaka promjena počinje od pojedinca. Ne možemo mijenjati druge i svijet oko sebe ako najprije ne rastrgamo okove oko našega srca. Mijenjajući sebe na bolje, projicirat ćemo pozitivnu promjenu i na druge, a takav će se iscjeljujući krug solidarnosti sve više povećavati donoseći mnoge plodove na korist općeg dobra. Ne zatvarajmo se u svoja četiri zida, već širom otvorimo horizonte i pomozimo bližnjima u nevolji. Samo će suradnja raznih naroda na globalnoj razini moći polučiti uspjehom i uništiti glad u svijetu, potrebno je samo odbaciti okove oholosti i biti spreman pomoći drugima.

Treće tjelesno djelo milosrđa pred nas stavlja jedan od glavnih problema u svijetu danas: problem siromaštva. Kako se Isus odnosio prema siromašnima, te kako se mi trebamo odnositi prema onima koji su u materijalnoj oskudici? 

Svakoga dana možemo negdje čuti ili pročitati da raste broj milijardera, dok također raste broj siromašnih, koji nemaju novca za jelo, a kamoli za odjeću i obuću. Manji broj zemaljskih žitelja drži više od 80 % svjetskog bogatstva. Ponekad se zapitam koliko daleko može ići ljudska oholost, škrtost i žeđ za materijalnim stvarima? Praznoća ljudske duše danas se sve više nastoji ispuniti nagomilavanjem materijalnih dobara koja nemaju istinsku vrijednost, već su u sebi bezvrijedna te dovode samo do sve veće dehidracije naše duše. Žeđamo za ispunjenošću, čeznemo, tražimo nešto da popunimo praznine u našim životima, ali tražimo na krivim mjestima. Žeđamo na krivom izvoru za pogrješnim vrijednostima koje su u sebi bezvrijedne. Toliko je bogataša tužno, osamljeno, bez životnog cilja i na putu lutanja. Ne znaju što će sa svojim životima, pa samo nagomilavaju materijalne stvari, nastojeći umiriti svoj duh i postići sreću i životnu radost. Svijet današnjice jest svijet konzumerizma. U takvom svijetu sve su oči uprte u ono materijalno, potrošno, prolazno, isprazno… Nastojimo zadovoljiti sebe i svoje potrebe, pritom zaboravljajući na potrebe bližnjih.

Često su oni najbjedniji i najsiromašniji sretniji, veseliji i puni nade, za razliku od materijalno bogatih. Možda su siromasi siromašni materijalno, ali su zato bogati Duhom. Siromasi su oduvijek bili otvoreniji Isusovoj riječi, a sam je  Isus prema siromasima iskazivao posebnu milost. Naglašavao je da se trebamo kloniti svake pohlepe, i koliko netko obilovao, život mu nije u onome što posjeduje (usp. Lk 12,15). Vrijedno je isto tako istaknuti Isusove riječi iz Mt 25,40: 'Sve što ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće, meni ste učinili'.

Svatko od nas trebao bi se na trenutak duboko zamisliti nad ovim Isusovim riječima. Zapitaj se, brate/sestro, što konkretno činiš za svoju najmanju braću? Nagomilavaš li odjeću i obuću u pretrpane ormare? Daj ono što ne nosiš onomu komu je potrebno. Rasipno živiš? Podaj novac u neke dobrotvorne svrhe. Pomozi nekomu!

Zašto nagomilavati bogatstvo kad je materijalna sreća kratkotrajna i prolazna? Želiš razveseliti svoju djecu, djevojku, dečka, obitelj, prijatelje? Provedi vrijeme s njima, to će im puno više značiti od bilo kojeg materijalnog dara. A kad vidiš siromaha kako prosi uz cestu, ne osuđuj ga, već mu pomozi, jer možda je upravo on tvoja karta za nebo.