Oslanjajući se na Isusovu misao o tome kako su na Mojsijevu zasjeli pismoznanci i farizeji, biskup je kazao kako se zbog ovih Isusovih riječi danas mogu postidjeti i vođe novozavjetnog Božjeg naroda, te primijetio da u svemu tome ima i nešto pozitivno. A to je istinitost onoga što oni govore i drugima nalažu da čine, makar to sve sami često ne žive, a što svakako trebaju popraviti.

„Tek tad će ono što govorimo biti uvjerljivo, ali i rečeno blago, s ljubavlju i milosrđem, kako se nitko ne bi osjetio odbačenim od Isusa Krista i isključenim njegove Crkve.“ Istinitost tog naučavanja razlikuje religioznu ponudu od ideološkog nametanja.

„To ideološko nametanje, koje se ponekad javlja i u religioznom obliku, kako nam to ovih dana zorno predočava islamski fundamentalizam koji je postao najveće prijetnja suvremenom svijetu pa zato ponovno pozivam našu muslimansku braću i sestre da se od njega distanciraju i da ga javno osude, svojstveno je osobito totalitarnim političkim sustavima koji su obilježili povijest devedesetog stoljeća, a čijih se žrtava – a njih brojimo u milijunima – zajedno s žrtvama autoritarnih režima, danas s poštovanjem sjećamo i za njih molimo,“ rekao je biskup.

Rekavši kako je totalitarizam oblik političkog vladanja u kojemu je vlast koncentrirana u rukama jedne partije koja volju naroda ne prihvaća kao ograničenje svoje moći, nego volju naroda prilagođava svojim vlastitim pretpostavkama utemeljenim na mitovima, biskup je istaknuo kako je svim trima totalitarizmima - talijanskom fašizmu, njemačkom nacizmu i komunizmu – zajedničko „odsutnost jednakosti svih građana, prisilno nametanje svojih uvjerenja i potreba da se uklone sve rasne, odnosno klasne razlike.“ Posljedica takvih režima se danas spominjemo, kazao je dodavši da se zajedno s njima spominjemo i posljedica autoritarnih režima koji u svom pojmu ujedinjavaju različite režime, kojima nije toliko važno razumijevanje svijeta, koliko potreba da osiguraju i zadrže vlast, pri čemu se ne biraju sredstva, što uključuje i uklanjanje političkih protivnika.

Jasna osuda svih totalitarnih i autoritarnih režima

Na Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima biskup Uzinić je jasno osudio sve takve režime, te uputio pitanje najodgovornijima koji imaju političku moć zašto se, ovisno o skupu, osuđuju samo jedni, bez jasne osude drugih.

„Pitam se zašto dozvoljavamo, osobito to pitam one koji su najodgovorniji među nama jer imaju političku moć da to promjene umjesto da tome zbog sebičnih političkih interesa podilaze, zašto ideološka podijeljenost svojstvena totalitarnim sustavima dvadesetog stoljeća, mora i dalje oblikovati razmišljanje mnogih i nastaviti dijeliti ovo naše društvo na, kako sam spomenuo na komemoraciji u Bleiburgu, sinove ustaša i partizana?“

Pri tom se biskup osvrnuo i na reakcije na njegovu propovijed na komemoraciji na Bleiburgu.

„I nije, kad je riječ o onome što sam propovijedao u Bleiburgu, nevažno spomenuti da su moju propovijed, koja je bila poziv na nadilaženje tog stanja, a ne sat povijesti, kroz suočavanje s istinom i oprost, jednako odbacile radikalne skupine i s jedne i s druge strane. I davali su mi i jedni i drugi različita imena, ovisno s kojih su pozicija govorili. Zašto? Zato što im, očito, nije u interesu da se u Hrvatskoj dogodi objektivno suočavanje s prošlošću i pomirenje, bez kojeg nema i ne može biti sretne budućnosti za ovu zemlju i njezine stanovnike.“

Stare ideološke podjele, ocrnjivanje politike, osjećaj beznađa i neotvaranje društva zdravim promjenama

Biskup je potaknuo i na razmišljanje o tome ima li „u djelovanju našeg društva nečega što je svojstvenije totalitarnim sustavima i autoritarnim režimima, nego li demokratskim društvima kojima pripadamo.“ Dajući pozitivan odgovor istaknuo je kako se u društvu mogu pronaći one stare ideološke podijele koje su kod nas zbog naše specifične povijesti jače nego li drugdje, ali i nove ideologije koje kao i one stare ne toleriraju drugačije mišljenje.

„Osobito pri tom bode u oči sve izraženija potreba da se na što manju mjeru svede utjecaj volje naroda na političke odluke,“ ustvrdio je biskup Uzinić te naveo načine na koji se to događa. Jedan od načina koji smatra najopasnijim je ocrnjivanje politike i političara. „Ne znam je li to dogodilo u Hrvatskoj planski ili je to jednostavno posljedica političkih nadmetanja i potrebe da se zadrži ili osvoji vlast po svaku cijenu, pri čemu se ne biraju sredstva – što onda naše političare približava onim totalitarnih i autoritarnih režima – ali za Hrvatsku jednostavno nije dobro to što se politika kod velikog broja ljudi shvaća kao nešto što je prljavo.“

Poguban je i osjećaj kod velikog broja ljudi da se ništa na tom polju ne može promijeniti, da uvijek ponovo možemo birati samo manje loše, a ne možemo birati dobre koji će ovu zemlju dovesti ondje gdje je odavno po svom potencijalu trebala biti, primijetio je biskup. Zbog toga se sve manje kvalitetnih i sposobnih ljudi želi aktivno uključiti u politički život ove zemlje i sve manje ljudi izlazi na izbore. Rješenje te situacije biskup ne vidi u ograničavanju prava na referendum – koji zbog trodiobe vlasti ni u sadašnjim uvjetima nije ugrozio prava manjinskih skupina – koje će dodatno pasivizirati građane, nego upravo obrnuto, „u većem otvaranju prostora građanima da svojim političkim djelovanjem mijenjaju ovo društvo.“

Podrška preferencijalnom glasovanju - ono bi vratilo vrijednosti služenja drugima i osobne poniznosti

To je razlog zašto je, kao građanin ovog društva, „sklon podržati preferencijalno glasovanje za koje se zalažu neke građanske udruge i zašto, koristeći ovu prigodu promišljanja o žrtvama totalitarnih i autoritarnih režima, imam potrebu podržati svaku inicijativu koja nas udaljava od tih i takvih režima.“

Biskup je dalje objasnio: „Uvjeren sam, naime, da se u takvom glasovanju nalazi pretpostavka za demokratizaciju političkih stranaka u Hrvatskoj, što će otvoriti veći prostor političkog djelovanja i nama vjernicima i svima drugima koji žele dobro ovom hrvatskom društvu, a samim tim će takvo glasovanje doprinijeti njegovoj konačnoj demokratizaciji, stvaranjem većeg odmaka, neophodnog i hitnog, od svih totalitarizama koji su nas dijelili i dijele.“

Oni koji bi bili izabrani na taj način, bili bi svjesni evanđeoskih vrijednosti služenja i poniznosti, da čega u ovom sustavu mnogi ne drže.

„Zato i jesmo tu gdje jesmo, a moglo bi se lako dogoditi i da budemo ondje gdje smo nekad bili. Sačuvao nas Gospodin od toga!,“ zaključio je biskup Uzinić.

Na kraju mise katedralni zborovi otpjevali su pjesmu padra Petra Perice, jednog od stradalnika totalitarnog režima, "Zdravo, Djevo."

Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima utvrđen je Deklaracijom Europskog parlamenta o proglašenju 23. kolovoza europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma od 23. kolovoza 2008. godine, a potvrđen je točkom 15. Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2009. U završnom dijelu Rezolucije parlamenti i vlade svih država članica EU-a, država kandidatkinja za članstvo u EU i zemalja povezanih s Europskom unijom pozvani su na usvajanje i provedbu te Rezolucije.

Prigodnu tribinu uz ovaj spomendan u Republici Hrvatskoj u dvorani sv. Ivana Pavla II. u samostanu sv. Klare u Dubrovniku organizirali su Udruga „Daksa 1944./45“ i Hrvatski helsinški odbor.

Izlaganje prof. I. Banca, člana izvršnog odbora HHO-a, u cijelosti pročitajte ovdje.