Na Dan državnosti, 30. svibnja 1994. godine, uvedena je kuna kao službena novčana jedinica Republike Hrvatske, s podjelom na 100 lipa, zamjenom za hrvatski dinar u odnosu 1:1000. 

Kovanice je dizajnirao hrvatski umjetnik Kuzma Kovačić, a novčanice Miroslav Šutej i dr. Vilko Žiljak.

Novčanice nose portrete velikana Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog, biskupa Jurja Dobrile, bana Josipa Jelačića, pjesnika Ivana Gundulića, bana Ivana Mažuranića, političara Stjepana Radića, oca hrvatske književnosti Marka Marulića i Oca Domovine Ante Starčevića. Na njima su otisnuti i tvrđava Staroga grada u Varaždinu, Arena u Puli, tlocrt gradića Motovuna u Istri, dvorac grofa Eltza u Vukovaru, motiv Vučedolske golubice, starogradska jezgra Dubrovnika, pročelje Kneževa dvora, katedrala sv. Vida u Rijeci, tlocrt katedrale sv. Vida, Dioklecijanova palača u Splitu, lik hrvatskog vladara iz XI. stoljeća., spomenik prvom hrvatskom kralju Tomislavu, pročelje katedrale u Zagrebu.

Na kovanicama se nalazi flora i fauna po kojoj je Hrvatska poznata ali i koja obilježava određene krajeve Lijepe naše, a to su kukuruz, vinova loza, hrast lužnjak, duhan, maslina, velebitska degenija, slavuj, tunj, mrki medvjed.

Naziv kuna za trajnu hrvatsku valutu odabran je zbog značajne uloge kunina krzna u hrvatskoj monetarnoj i fiskalnoj povijesti.

Povijest kune

Povijest naziva novčane jedinice Republike Hrvatske počinje s krznom kune kao sredstvom naturalnog plaćanja, zatim kuna postaje obračunska novčana jedinica i, napokon, novac u modernom smislu. Kunino krzno služilo je kao sredstvo plaćanja poreza zvanog kunovina ili marturina u srednjovjekovnoj Slavoniji, Primorju i Dalmaciji. Lik kune nalazio se od prve polovine 13. stoljeća pa gotovo do kraja 14. stoljeća na hrvatskom kovanom novcu zvanom banovac. Kuna je bila potencijalni novac Banovine Hrvatske. Od 1941. do 1945. kuna je  bila i valuta Nezavisne Države Hrvatske.