Nastupni govor krčkog biskupa Ivice Petanjka
Svoj nastupni govor, krčki biskup Ivica Petanjak, započeo je retcima iz evanđelja.
„U ono vrijeme i za sva vremena, jer je riječ Gospodina našega Isusa Krista vječna, stoji zapisano: 'Ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji, jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist“ (Mt 23, 8-10). U duhu ovih Isusovih riječi želim da se svatko od vas prepozna kao brat i sestra, bez obzira na kojem se crkvenom ili društvenom položaju nalazio, jer smo u Isusu Kristu braća i sestre, a sinovi i kćeri jednog nebeskog Oca, koji nas međusobno povezuje svojom nebeskom i vječnom ljubavlju u Duhu Svetome. Tom Trojedinom, neizmjernom i vječnom Bogu, od kojeg primamo sve što jesmo i što imamo, izričemo hvalu i dajemo slavu, za ovaj Dan našeg zajedništva, jer se poslužio jednim malim redovnikom i svećenikom i doveo ga u ovu otočnu biskupiju koja do prije koji dan nikada nije ni čula za njegovo ime, a danas je ta drevna krčka biskupija, po promislu Božjem, povezala kontinentalnu i primorsku Hrvatsku te postala Crkva u Hrvata ujedinjena na jednom mjestu, predvođena svojim biskupima i Božjim narodom koji je pohitio ovamo iz svih krajeva naše domovine“, rekao je biskup Petanjak.
Naglašavajući, kako za njega Krčka biskupija postaje početak potpuno novog života i novog poslanja. „Ona postaje početak avanture ponovnog prepuštanja Gospodinu putova svojih. Postaje osmo mjesto mojeg svećeničkog hoda, a osam je početak i kraj, početak bez kraja“, rekao je.
„Hvala Svetom Ocu papi Franji i apostolskom nunciju Alessandru D'Erricu na iskazanom povjerenju, kao i uzoritom gospodinu kardinalu Josipu Bozaniću zareditelju, na riječima ohrabrenja i bratske blizine, te mom časnom predšasniku mons. Valteru Županu, dosadašnjem biskupu krčkom na njegovom vjernom i predanom služenju ovom Božjem narodu. Hvala svim nadbiskupima i biskupima, iz domovine i inozemstva, na čelu s mons. dr. Želimirom Puljićem, predsjednikom Hrvatske Biskupske Konferencije“, rekao je. U ovoj prigodi izrazio je zahvalu svim županima, gradonačelnicima i načelnicima, kao i prisutnom predsjedniku Hrvatskoga sabora Josipu Leki.
„Hvala mojim roditeljima, Stjepanu i Kati, koji ove godine slave dijamantni jubilej 60. godišnjice braka, za svu ljubav i brigu koju su ugradili u nas, svojih šestero djece, u svoju unučad i praunuče koje se nedavno rodilo“, rekao je krčki biskup, nakon čega se katedralom prolomio pljesak. Biskup pak je u šaljivom duhu dodao, kako sada u obitelji imaju tri štapa - majke, oca i njegov.
Zahvalu je izrekao mnogobrojnoj rodbini i prijateljima dionicima ovoga slavlja, a na talijanskom jeziku zahvalio braći kapucini pristigli iz europskih zemalja. Posebnu pak je zahvalio izrekao svojoj redovničkoj braći Hrvatske kapucinske provincije na čelu s provincijalnim ministrom fra Jurom Šarčevićem. Zahvalio je na svemu što su uložili i ugradili u njega kroz proteklih 35 godina.
„Ako je biskupska služba između ostalog i određeno priznanje i čast, onda se na mene mogu primijeniti Isusove riječi upućene apostolima 'Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov' (Iv 4, 38). Promatram ovo biskupsko imenovanje i kao priznanje mojoj redovničkoj braći od koji su neki sav svoj život posvetili Isusu Kristu i Crkvi u Hrvata, a trpjeli su za Crkvu i od Crkve. Zahvalan njima, ponosan i ponizan pred tolikom ljubavi, ulazim u njihov trud, rekao je, te zahvalio drugim prisutnim svećenicima, redovnicima i redovnicama, te svim prijateljima i hodočasnicima od istoka do juga Hrvatske.
Hvala mojoj rodnoj župi sv. Mihaela iz Drenja, zajedno sa župnikom i domaćim svećenicima i redovnicama. Ne mogu na ovome mjestu zaboraviti i Zrin i njegovu patničku povijest iz kojeg izrastaju moji obiteljski korijeni, te zahvaljujem svima porijeklom iz tog mučeničkog mjesta na dioništvu u današnjoj radosti, dirljivo se spomenuo svojih korjena.“, kazao je biskup.
Na kraju, biskup Petanjak se obratio svećenicima, đakonima i bogoslovi, i redovnicama i redovnicima, te vjernicima laicima, svim ljudima dobre volje Krčke biskupije.
„Kad sam prije deset dana došao u ovaj grad i biskupiju nisam dovezao auto, niti sam dopremio ormare i pokućstvo. Došao sam u svome redovničkom habitu, uz nešto osobnih stvari i nešto više knjiga. Ne mogu vam ponuditi ono što nisam i ono što nemam. Odgojen sam u kršćanskom i domoljubnom duhu, a kao punoljetan izabrao sam život redovnika i svećenika svetog Franje Asiškog. Kao redovnik usmjeravan sam, a kasnije sam po svojim službama koje sam obnašao i sam druge usmjeravao da kao braća redovnici gradimo zajedništvo i bratstvo, svjesni kako plodan apostolat ovisi ponajprije o dogovoru i slozi njegovih članova. Ova biskupija nije moje vlasništvo. Nisam ja njezin gospodar. Nitko nije postao kršćanin radi mene. Ovo je biskupija Isusa Krista, a ja sam jedan od radnika na njivi Gospodnjoj. Mogu dati samo ono što jesam i što imam. Mogu dati samoga sebe i svoj identitet koji je nerazdruživo povezan s mojim redovničkim i svećeničkim pozivom. Više od dvije trećine svog života proveo sam kao redovnik, trudeći se izgrađivati samostansku zajednicu u kojoj se nalazim i duhovno skrbiti za vjernike po službama koje su mi bile povjeravane. Kao mjesni biskup ove biskupije, uložit ću svoje napore da izgradim što bolje odnose s vama braćo svećenici, redovnici i redovnice. Želim da svatko od vas tko dođe u ovaj grad, uđe u biskupski dom kao u svoju kuću, jer to i je vaša kuća. Želim da me doživite kao svoga brata budući da i ja vas doživljavam kao svoju braću. Žarko bih želio da naši susreti budu otvoreni, spontani, bratski i prijateljski. Draga braćo i sestre, dragi moji boduli i furešti, primorci i doseljenici - nastojmo izgraditi zajedništvo u različitosti, u kojemu ćemo se truditi da svatko od nas sačuva svoje korijene i svoje običaje, da se njima ponosi i na svoje potomke prenosi, i da se ta različitost ugradi u međusobno uvažavanje i osobnu cjelovitost onih koji žive različitost u ljubavi i slozi.“, rekao je novi krčki biskup.
Svoju otvorenost potkrijepio je riječima: „Uvjeren sam da ovo biskupsko ređenje neće podignuti zid između mene i vas. Broj mobitela imate, elektronska pošta vam je poznata, a kad naučim adresu stanovanja i broj telefona, javit ću vam. Sad vidite gdje stanujem. Nemojte doći, a da me zaobiđete“. Te riječi prisutni su popratili pljeskom.
Sve je pozvao na molitvenu povezanost, i duhovnu blizinu, te zajedništvo.
„Zajedničkim snagama izgradimo civilizaciju ljubavi koja će se temeljiti na Kristovu evanđelju, i na njegovom pozivu da budemo sveti kao što je svet Otac naš nebeski od kojega se učimo mudrosti i razboritosti, strpljivosti i praštanju, poniznosti i međusobnom prihvaćanju, živeći u vjeri, nadi i ljubavi, rekao je, te zajednička nastojanja preporučio zagovoru Blažene Djevice Marije, zvijezde mora, svetog Franje Asiškog, uzora malenih, te svetog Kvirina Sisačkog, zaštitnika naše Krčke biskupije.“