„Životno partnerstvo samo je drugo ime za brak, slično kao što je 'obitelj' u sadašnjem Obiteljskom zakonu samo drugo ime za 'porodicu' iz bivšeg Zakona o braku i porodičnim odnosima. Poigravanjem s terminima zakonodavac jednostavno pokušava izigrati volju naroda kao ustavotvorca iz referenduma 2013. godine“, upozorila je Udruga Blaženi Ivan Merz koja je od Ustavnoga suda zatražila ocjenu ustavnosti nedavno donesenoga Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola te ukidanje tog zakona.

Smatraju da je zakon u cijelosti neustavan zbog nesukladnosti s odredbom o braku kao životnoj zajednici žene i muškarca iz čl. 62. st. 2. Ustava RH, a koja je donesena na referendumu 2013. godine.

Iz Udruge podsjećaju da se trenutačna saborska većina, koja je i izglasala zakon, vrlo odlučno zauzimala PROTIV referendumskog pitanja o braku, ustrajući uz najpomodniju varijantu sekularističkoga svjetonazora.

„Ta saborska većina donijela je ovaj zakon u očitom prkosu volji naroda izraženoj na ustavnom referendumu, s banalnim (i demokratski insuficijentnim) stajalištem „vidjet ćete vi čija će biti zadnja“, a pritom se taj „vi“ odnosi na hrvatski narod koji je iskoristio mogućnost da putem referenduma uzme ulogu ustavotvorca u vlastitoj državi“, stoji u podnesku Udruge Bl. Ivan Merz Ustavnom sudu.

Najspornijim smatraju što se u nizu odredaba, a najočitije u članku 74. Zakona o životnom partnerstvu izrijekom izjednačavaju pravni učinci životnih partnerstva osoba istog spola s pravnim učincima bračnih zajednica jer je to u suprotnosti s ustavnom odredbom.

Podsjećaju kako prema presudi Europskoga suda za ljudska prava ne postoji obveza države da izjednači istospolne zajednice s brakom, odnosno da država ne povrjeđuje europsku Konvenciju za zaštitu ljudskih prava ako istospolnim (homoseksualnim) zajednicama ne osigura ista prava kakva se priznaju braku, tj. heteroseksualnim zajednicama.

U Zakonu o životnom partnerstvu osoba istog spola, Udrugu posebno zabrinjava i smatraju protuustavnom mogućnost da roditelj 'daruje' svoje dijete 'životnom partneru' preostaloga biološkoga roditelja, za što je dovoljna obična ovjera potpisa u javnoga bilježnika.

„Posrijedi je opet igra riječima: kao što 'životno partnerstvo' tobože nije 'brak', kao što 'raskid' nije 'razvod', tako i ovdje neologizam 'partnerska skrb' tobože nije 'posvajanje'“, upozorila je Udruga.

Sporno im je i ugrožavanje slobode savjesti koju jamči Ustav, jer se ne predviđa pravo na prigovor savjesti onim matičarima, sudcima, socijalnim radnicima i drugim osobama kojima vjerska ili filozofska uvjerenja brane pomaganje u ostvarivanju određenih životnih odnosa.

„Uz ovakav Zakon o životnim partnerstvima, zapravo se propisuje da osoba koja je vjernik, katolički, pravoslavni, islamski (…), uopće ne može biti ni matičar, ni socijalni radnik, ni sudac, osim ako se taj državni službenik ili pravosudni dužnosnik javno ne odrekne svoje vjere“, upozorila je Udruga.

Podnesak Ustavnom sudu u cijelosti možete pročitati OVDJE.