Sastavila ga je u Novom Vinodolskom komisija od 42 člana iz tadašnjih vinodolskih općina: Novoga Grada, Ledenice, Bribira, Grižana, Drivenika, Hreljina, Bakra, Grobnika i Trsata.

U tome pravnom spisu uređen je odnos krčkih knezova prema vinodolskom stanovništvu. Darovnicom hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije II., Vinodol je 1225. godine potpao pod vlast krčke vlastele. Slobodni seljaci odupirali su se kmetstvu sve do 1288., kada su moćni feudalci bili prisiljeni na kompromis. Izabrana komisija dobila je zadaću zapisati i urediti stare vinodolske običaje i zakone kojih će se morati držati i seljaci i vlastela. Tako je nastao Zakonik za koji će kasnije analize pokazati da nije bio odraz samo starih običajnih prava, već ga je komisija prilagodila potrebama tadašnjega feudalnog poretka.

U zakoniku je opširno razrađeno krivično pravo sa sustavom globa, kazni i feudalnih davanja te obveza seljaka i knezova. Normirao je baštinsko pravo i propisao kazne za krađe, uvrede, ozljede i ubojstva.

Vinodolski zakonik pisan je glagoljicom, a sačuvan je u prijepisu iz XVI. stoljeća. Zakonik je vjerno zrcalo tadašnjeg svakodnevnog života. U njegovim jednostavnim rečenicama vide se ljudske strasti, poroci, žilave borbe interesa, dnevne brige pojedinaca, njihovo zvanje, imovinsko stanje, a također i dojučerašnji život, nove zabrane te poredak koji se okreće oko sve moćnije vlasti knezova.

Sama činjenica da je taj originalni i opširni dokument iz 13. stoljeća sastavljen na narodnome jeziku, svrstava ga među najvažnije hrvatske kulturne spomenike.