Juraj Dobrila bio je iznadprosječno inteligentan, pa je prvo pohađao njemačku osnovnu školu u Tinjanu i Pazinu a zatim gimnaziju u Goriziji i Karlovcu gdje je išao i u sjemenište.

Taj istaknuti biskup, tiskar i dobročinitelj studirao je teologiju u bečkom Augustineumu, a nakon studija postao je kapelan u Trstu i ravnatelj djevojačke škole. U studentskim je danima prijateljevao s Josipom Jurjem Strossmayerom, čije su mu ideje pomogle u borbi protiv stranog ugnjetavanja istarskih Hrvata.

U crkvenoj je hijerarhiji Dobrila brzo napredovao. Bio je biskup Porečko-puljske biskupije, a od 1875. do smrti 1882. tršćansko-koparski. Želio je biti pastir i Talijana i Hrvata. Budući da su Hrvati tada bili u podređenu položaju brinuo se za njihovo kulturno i gospodarsko uzdizanje. Zauzimao se za uvođenje slavenskih jezika u škole i u javni život, financirao je školovanje djece u hrvatskom dijelu monarhije te poticao hrvatske i slovenske seljake u Istri da čitaju knjige na materinskom jeziku.

Dobrila je 1854. napisao glasoviti molitvenik „Oče, budi volja Tvoja“, koji se prilagođen vremenu sve do naših dana tiska u istom obliku. Presudan je bio njegov utjecaj i pomoć u izdavanju kalendara „Istran“ i lista „Naša sloga“.
 
U porečkom se Saboru zdušno borio protiv talijanaških, a u bečkom Parlamentu protiv austrijskih protuslavenskih težnji. Osim toga, sudjelovao je u Prvom vatikanskom saboru 1870. gdje je podupirao Strossmayerova stajališta o budućnosti Crkve.

Biskup Juraj Dobrila umro je 1882. godine. Posmrtno je darovao cijeli svoj posjed u dobrotvorne svrhe. Njegova je slika na novčanici od 10 kuna, a po njemu se zovu i dvije srednje škole u Istri.