Kardinal Raymond Burke, prefekt Vrhovnog suda Apostolske signature, najvišeg suda Katoličke Crkve, prošlog je petka u razgovoru za CNSNews.com izjavio da se „s najvećom odgovornošću treba pristupiti što bržem i učinkovitijem ispravljanju onoga što je izazvalo sablazan po objavljivanju izvješća sredinom zasjedanja“ biskupske sinode o obitelji početkom listopada u Rimu.

„Ako mi u Crkvi ne ustrajemo u obrani istine o braku, ili drugim riječima, ako ne ostanemo vjerni Kristovoj riječi, istini koju nam je Krist objavio o braku, ne znam hoće li nam ljudi moći vjerovati kada poučavamo o drugim vjerskim istinama. Morate shvatiti da je ovdje riječ o samim temeljima života Crkve, o samom početku našega života, o bračnom zajedništvu i zasnivanju obitelji. Ako ne zaštitimo svetost bračne veze nismo samo napustili katoličku vjeru, nego smo napustili kršćansku vjeru u smislu da napuštamo načela samog prirodnog zakona.“

Na kraju razgovora kardinal Burke ističe da Crkva treba još jednom jasno obznaniti svoj nauk o braku i seksualnosti te je napomenuo da je u tom smislu Crkva već objavila brojne tekstove koji pojašnjavaju ono što ona naučava.

„Uistinu u ovome razdoblju Crkva mora držati do ljepote i sjaja svoga nauka radi samih katoličkih vjernika kako bi jasno znali što je istina kao i radi cijeloga svijeta jer Crkva je pozvana služiti u svijetu navješćujući istinu i svjedočeći za nju. Predano molim da sljedeće godine prestane ovo zbunjivanje i da se razjasne stvari naglašavanjem ljepote istine crkvenog nauka o braku, ljudskome životu i ljudskoj spolnosti,“ istaknuo je kardinal Burke na kraju razgovora.

Terence P. Jeffrey: Dobro došli u još jedno izdanje emisije Online with Terry Jeffrey. Naš je današnji gost kardinal Raymond Burke. Rođen u Wisconsinu svoju je diplomu iz filozofije stekao na Američkom katoličkom sveučilištu. Potom je završio teologiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu na kojem je kasnije stekao doktorat iz kanonskog prava.  Papa Pavao VI. ga je 1975. godine zaredio za svećenika u bazilici svetoga Petra u Rimu. Služio je kao biskup La Crossea (Wisconsin) te nadbiskup St. Louisa (Missouri).
Godine 2008. papa Benedikt XVI. ga je imenovao prefektom Vrhovnog suda Apostolske signature, najvišeg suda Katoličke Crkve.
2009. papa Benedikt ga je imenovao članom Kongregacije za biskupe, povjerenstva koje nadgleda imenovanje biskupa.
Papa Benedikt ga je 2010. imenovao kardinalom.
Kardinal Burke dao je svoj doprinos knjizi Ostati u Kristovoj istini: Brak i pričest u Katoličkoj Crkvi u izdanju Ignatius Pressa. U knjizi se raspravlja o idejama o braku i razvodu koje predlaže njemački kardinal Walter Kasper. Pojedini biskupi su poduprli njegove ideje na izvanrednoj biskupskoj sinodu o obitelji koju je sazvao papa Franjo.

Jeffrey: Vaša Uzoritosti, u jednom od prvih poglavlja knjige Ostati u Kristovoj istini, koje je napisao otac Paul Mankowski, S.J., analizira se biblijska utemeljenost braka. Dopustite mi ovdje navesti nekoliko citata koji to potvrđuju.  
Iz Knjige postanka 2,24: „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.“
Iz Evanđelja po Marku 10,2-12: „A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: 'Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?' On im odgovori: 'Što vam zapovjedi Mojsije?' Oni rekoše: 'Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i otpustiti.' A Isus će im: 'Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!'
U kući ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: 'Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.'“

Jeffrey: Vaša Uzoritosti, želio bih Vam postaviti jedno osnovno pitanje? Je li Isus bio u pravu kada je govorio o braku?

Kardinal Burke: Apsolutno. Njegovo spasiteljsko poslanje kojim nas vraća u zajedništvom s Bogom Ocem, koje je bilo prekinuto grijehom Adama i Eve, kao jednu od svojih osnovnih zadaća imalo je obnovu istine o braku i vjernosti toj istini u životu muža i žene. Zbog toga se naš Gospodin i osvrće na samo stvaranje, odnosno onaj poredak koji je Bog naumio da bude u svijetu i ljudskome srcu i po kojemu se muškarac i žena međusobno privlače kako bi ostvarili cjeloživotnu, vjernu i prokreativnu vezu. Naš Gospodin jasno ističe da je to istina o braku i da nema druge istine. Ovo je potpuna istina.  Očito je da su ga njegovi učenici ispitivali o tome jer su bili zatečeni pa mu dalje kažu: „Onda je bolje ne ženiti se.“ No naš Gospodin tada ističe da Bog Otac daje milost onima koji su pozvani u brak da žive taj predivni sakrament i da žive to otajstvo koje na osobit način odražava ljubav unutar Presvetog Trojstva koja je vjerna, trajna i plodonosna. Dakle, iz svega ovoga jasno proizlazi da je obnova istine o braku dio spasiteljskog djela našega Gospodina.

Jeffrey: Budući da nas je sam Isus Krist poučio što je brak, ima li ijedan svećenik ili biskup pravo promijeniti ono što je Isus nazvao brakom?

Kardinal Burke: Ne, apsolutno nitko nema pravo to učiniti. Svećenici i biskupi su pozvani biti vjerni istini. Naša je zadaća poučavati istinu i vjernicima pomoći da je žive, no istinu o braku ne možemo čak ni pod izgovorom nekakvog pastoralnog pristupa mijenjati ili zanijekati.

Jeffrey: Može li sam Papa promijeniti narav braka s obzirom na ono što je Krist rekao?

Kardinal Burke: Ne, to nije u njegovoj moći, u nauku Crkve je jasno naznačeno da ako je brak valjano sklopljen i konzumiran, on ne može biti razvrgnut. On može prestati jedino smrću jednog od supružnika.

Jeffrey: A institucija braka i način na koji je Crkva priznaje, može li to promijeniti neki biskup ili papa?

Kardinal Burke: Ne. Ne, jer Crkva po tom pitanju istovremeno slijedi i prirodni zakon i onaj koji nam je Bog objavio. Već ste istaknuli Isusove riječi iz Matejeva evanđelja koje ne može osporiti nijedan stručnjak za Sveto pismo, a u tekstu je jasno što je Isus rekao. Naime, on im je to govorio jer su njegovi vlastiti učenici zaključili da to nije jednostavno, da su supružnici pozvani na junački način života, no to je život vjeran njihovom pozivu.

Jeffrey: Ta istina može biti nezgodna, ali ona jest istina.

Kardinal Burke: Upravo tako.

Jeffrey: Vaša Uzoritosti, u Katekizmu Katoličke Crkve pod naslovom „Dati svjedočanstvo vjeri“ piše: „Pred Pilatom, Krist proglasuje da je 'došao na svijet da dade svjedočanstvo istini' (Iv 18,37). Kršćanin se dakle ne smije 'stidjeti svjedočanstva za Gospodina' (2 Tim 1,8). Dalje Katekizam donosi: „Dužnost kršćana da sudjeluju u životu Crkve potiče ih da djeluju kao svjedoci Evanđelja i obveza koje što iz toga proistječu. To svjedočenje jest prenošenje vjere riječima i djelima. Svjedočanstvo je čin pravde koji potvrđuje istinu ili čini da bude upoznata.“
U nastavku Katekizam govori da je povijest Crkve obilježena mučenicima koji su dali svoje živote jer su svjedočili za istinu u vremenima kada to ne samo da je bilo nezgodno, nego pogubno za život.
Imamo primjer svetog Ivana Fishera koji je bio engleski biskup u vrijeme kralja Henrika VIII. Budući da mu njegova žena Katarina Aragonska nije rodila živućeg nasljednika htio je se riješiti, razvesti se od nje te oženiti Ann Boleyn. U Katoličkoj enciklopediji čitamo što je sveti Ivan Fisher učinio: „Nakon što se pokrenulo pitanje Henrikove rastave od kraljice Katarine, biskup Fisher joj je pružio veliku podršku i bio joj savjetnikom. U tom se svojstvu u Kraljičino ime Fisher pojavio na sudu kao papin izaslanik gdje je iznenadio svoje slušatelje izravnošću svoja izražavanja, a povrh svega, poput svetog Ivana Krstitelja, izjavom da je za obranu nerazrješivosti braka spreman umrijeti.“
Henrik VIII. se odvojio od Katoličke Crkve i proglasio se vrhovnim poglavarom Engleske crkve koju je sveti Ivan Fisher odbio priznati zbog čega je umro mučeničkom smrću pod engleskim kraljem.
Je li kardinal Fisher postupio ispravno kada je rekao da je spreman dati svoj život u obranu nerazrješivosti braka?

Kardinal Burke: Apsolutno. Nijedan svećenik, nijedan biskup, nijedan rimski prvosvećenik ne bi trebao učiniti ništa manje od toga. Drugim riječima, izdati nerazrješivost braka, a to je ono što je od njega kralj Henrik VIII. tražio, za njega je značilo izdati svoju katoličku vjeru, a on to nije mogao učiniti te mu je Gospodin dao tu milost da postane mučenikom. Štoviše, on se osvrnuo na svetoga Ivana Krstitelja koji je tijekom Isusovog javnog djelovanja dao junačko svjedočanstvo o nerazrješivosti braka davši Herodu jasno do znanja da živi u grijehu budući da je k sebi uzeo ženu svoga brata dok je ona još bila u braku s njime.

Jeffrey: Može li kardinal Fisher danas biti uzor katoličkim svećenicima i laicima?

Kardinal Burke: Meni zasigurno on jest uzor. Još od vremena kada sam postao biskup počeo sam proučavati njegov život. On uistinu može biti uzor svim svećenicima, biskupima i laicima. Naravno, kao što znate sveti Toma More je, kao laik i oženjen čovjek, zajedno s njime podnio mučeništvo jer je odbio podržati Henrika VIII. u njegovoj prijevari i planu da postane vrhovni poglavar nove crkve kako bi sam sebi mogao dati dozvolu da se „oženi“ za drugu osobu u trenutku kada je već bio oženjen za Katarinu Aragonsku.

Jeffrey: Poznato vam je da je prije nešto više od pedeset godina u Hollywoodu snimljen film pod nazivom „Čovjek za sva vremena“ koji prikazuje što se dogodilo svetome Tomi Moreu. U tome je filmu on prikazan kao veliki kulturološki junak. Smatram da se u ono vrijeme, govorimo o šezdesetim godinama prošloga stoljeća u Sjedinjenim Državama, ideja da je unutar zapadne civilizacije jedna osoba spremna žrtvovati svoj život suprostavivši se autoritetu države u obrani institucije braka i moralnog autoriteta Crkve, morala činiti šokantnom. Je to danas šokantno?

Kardinal Burke: Ne, nije, a vidite koliko je malo vremena prošlo, koliko smo se udaljili od istine naše vjere i istine moralnog zakona unutar kojeg društvo općenito treba funkcionirati. No činjenica da se danas u Crkvi ozbiljno raspravlja o ovakvim pitanjima bi nas sve trebala šokirati i potaknuti nas na potrebu za junačkim svjedočenjem o istini o nerazrješivosti braka pred napadima koji dolaze iz same Crkve.

Jeffrey: Iz same Crkve, da. Kao što znate, mnogi engleski biskupi nisu stali uz svetog Ivana Fishera. Podržali su kralja.

Kardinal Burke: Ne, većina je. Zapravo, Fisher je tada bio jedini biskup. Naime, kasnije su mnogi laici i svećenici junački svjedočili u tom smislu, ali u ono je doba Fisher bio prilično usamljen u svoj nakani da obrani nerazrješivost braka.

Jeffrey: Mislite li da postoji opasnost ili rizik da se u skoroj budućnosti Katolička Crkva među narodima Zapada ponovno nađe u sličnoj situaciji u kojoj bi predstavnici Crkve, odnosno neki biskupi odlučili stati uz Cezara, a ne uz Boga, te tako izabrati stranu koja se protivi crkvenoj istini?  

Kardinal Burke: Mislim da to danas predstavlja pravi izazov, iako se to možda toliko ne nameće od strane same države koliko općenito od kulture u kojoj živimo. Naime, rastava i ponovni brak već su postali opće prihvaćene pojave, a sada se od Katoličke Crkve, koja je preostala kao praktički jedina institucija koja se zalaže za istinu o braku i njegovu nerazrješivost, traži da u tom smislu naprave kompromisi.
Stoga, ako mi u Crkvi ne ustrajemo u obrani istine o braku, ili drugim riječima, ako ne ostanemo vjerni Kristovoj riječi, istini koju nam je Krist objavio o braku, ne znam hoće li nam ljudi moći vjerovati kada poučavamo o drugim vjerskim istinama. Morate shvatiti da je ovdje riječ o samim temeljima života Crkve, o samom početku našega života, o bračnom zajedništvu i zasnivanju obitelji. Ako ne podupremo svetost bračne veze nismo samo napustili katoličku vjeru, nego smo napustili kršćansku vjeru u smislu da napuštamo načela samog prirodnog zakona.

Jeffrey: Vaša Uzoritosti, dopustite mi da se osvrnem na jednu drugu stvar koju nalazimo u Katekizmu Katoličke Crkve, a koja govori o poštivanju drugih ljudi, njihovih duša te o grijehu sablazni.
Tako Katekizam kaže: „Sablazan je stav ili ponašanje koje druge navodi na zlo. Tko sablažnjava, postaje bližnjemu napasnik. Nasrće na krepost i čestitost; može brata uvući u duhovnu smrt. Sablazan je teški grijeh ako onaj tko je izaziva djelom ili propustom hotimice navodi druge na veliko zlo. Sablazan poprima osobitu težinu poradi autoriteta onoga tko je uzrokuje ili slabosti onoga tko joj podliježe. Sablazan je teška kada je uzrokuju oni koji su naravi ili službi dužni druge učiti i odgajati. Isus to prigovara pismoznancima i farizejima: uspoređuje ih s grabežljivim vucima u ovčjoj koži. ... Tko se vlašću koju ima tako služi da potiče na zla djela, postaje krivcem sablazni i odgovornim za zlo kojemu je, izravno ili neizravno, pogodovao.“
Smatrate li da su neki od biskupa koji su sudjelovali na sinodi i koji zagovaraju udaljavanje Katoličke Crkve od Kristovog nauka o braku umalo izazvali sablazan?

Kardinal Burke: To se zasigurno dogodilo nakon objavljivanja izvješća sredinom zasjedanja. U Crkvi se dogodila sablazan. Svjetovni mediji su to, ne bez razloga, nazvali potresom u Crkvi. Iako su se neki biskupi i ostali opravdavali rekavši da to nije doktrinalni dokument, nego samo izvješće o stvarima o kojima se raspravljalo tijekom sinode, sama činjenica da se o tim stvarima raspravljalo i da ih se propitkivalo od strane predsjednika biskupskih konferencija, poglavara dikasterija Rimske kurije i ostalih od Svetoga Oca posebno imenovanih poslanika na sinodi izazvalo je ogromnu zbunjenost te je čak moglo navesti vjernike na pogrešno shvaćanje nauka o braku i ostalih nauka Crkve.
Stoga smatram da se s najvećom odgovornošću trebalo pristupiti što bržem i učinkovitijem ispravljanju onoga što je izazvalo sablazan po objavljivanju izvješća sredinom zasjedanja.
Sjećam se da je jedan biskup iz naše male skupine odmah nakon čitanja izvješća objavljenog sredinom zasjedanja rekao: „Kako da sada idem kući i svome narodu donesem ovakvu poruku?“

Jeffrey: Vaša Uzoritosti, naveo bih ovdje izvadak iz tog prvotno objavljenog teksta koji se nalazio pod naslovom „Pozitivni aspekti građanskih brakova i izvanbračnih zajednica.“ Ondje piše: „Nova osjetljivost u današnjem pastoralu sastoji se u shvaćanju pozitivne stvarnosti građanskih vjenčanja i izvanbračnih zajednica, jasno ih razlikujući od bračnih zajednica. Uz jasno predstavljanje ideala, treba ukazati također na konstruktivne elemente tih situacija koje još uvijek ne odgovaraju tome idealu.“ Je li ova konkretna izjava sablažnjiva?

Kardinal Burke: Smatra da je sablažnjiva jer kako možemo reći da u činu koji je teški grijeh postoje pozitivni elementi, konkretno sudjelovati u bračnom činu izvan braka?
U tome nema nikakvih pozitivnih elemenata. To je protivi božanskom, prirodnom i objavljenom zakonu. Jednostavno uvijek treba reći da ljubimo grešnika, a mrzimo grijeh, no također trebamo osobu koja je u grijehu izvući iz grijeha i privući je obraćenju života. Međutim, reći da postoje pozitivni elementi u njihovom načinu života je jednostavno proturječno. To nema nikakvog smisla. Nešto je smrtni grijeh ili nije. Naime, ovdje je riječ o načelu proturječnosti. To je osnovna logika.

Jeffrey: Vaša Uzoritosti, je li tijekom sinode, kada su biskupi i kardinali raspravljali što će se reći i kako se Crkva treba postaviti u vezi ovakvih stvari, uistinu bilo kardinala i biskupa koji su zauzimali za to da Crkve treba reći da izvanbračna zajednica ima pozitivnih elemenata? Zar je uistinu bilo onih koji su ustali i rekli da Crkva treba ići u tome smjeru?

Kardinal Burke: Sama činjenica da se takvo što nalazi u izvješću sa sredine zasjedanja znači da, najmanje jedna osoba, osoba koja je pisala taj tekst, ima takav stav te je osoba koja je sastavljala taj tekst mislila da time izražava mišljenje ostalih kardinala i biskupa. Osobno ne želim ni pomišljati na to da postoji značajan broj kardinala i biskupa koji bi se složili s takvim stajalištem.

Jeffrey: Imam osjećaj, a vi me možete ispraviti ako sam u krivu, da su crkvene izjave počevši od enciklika pa do ostalih vrsta službenih dokumenata, pastoralnih pisama, koji su prijašnji pape i Crkva objavljivali izuzetno pažljivo pisani i provjeravani dokumenti koi izdržavaju test vremena, a što je još važnije jasno su utemeljeni na Svetome pismu i nepromjenjivom crkvenom nauku. Jesam li u pravu?  

Kardinal Burke: Jeste, apsolutno. Zapravo, kada su se pojavili prigovori nakon objavljivanja ovog izvješća sa sredine zasjedanja, odgovor je bio: Pa, uvijek smo objavljivali takvu vrstu izvješća. A ja sam na to rekao: Jesmo, ali budući da sam već sudjelovao na četiri ili pet biskupskih sinoda znam da su takva izvješća uvijek bila posve utemeljena na Svetome pismu i nepromjenjivom crkvenom nauku stoga bi mi uvijek bilo drago da su objavljivana kako bi se vidjelo na kojim područjima sinoda nastoji djelovati. Međutim, smatram da ovaj dokument nije bio utemeljen na Svetome pismu niti na crkvenom nauku. U malim se skupinama marljivo radilo kako bi se tekst ispravio unošenjem smjernica crkvenog učiteljstva, kao što je primjerice apostolska pobudnica Familiaris Consortio svetoga Ivana Pavla II.

Jeffrey: Zašto nije došlo do toga? Kako je moguće da Vatikan sastavi, a onda objavi dokument poput ovoga koji je očito proturječan ili koji u pitanje dovodi nepromjenjivi nauk Katoličke Crkve?

Kardinal Burke: Ne znam kako to objasniti. Iskreno vam govorim. Da vam budem iskren i mene je to šokiralo. Kada su na konferenciji za medije glavnog izvjestitelja Biskupske sinode, a to je kardinal kojega poznajem već više od trideset godina, pritom vam ne otkrivam nikakvu povjerljivu informaciju, pitali za neke od objavljenih izjava, on se okrenuo jednome od ondje nazočnih biskupa i rekao mu: „Vi to objasnite, vi ste to napisali.“ Drugim riječima, to nije njegov tekst.

Jeffrey: Iako je on tehnički bio odgovoran za to, to nisu bile njegove riječi ili stajališta.

Kardinal Burke: Ovo je vrlo teška situacija. Želim reći, sve me to veoma uznemiruje. Ne znam, ne mogu vam to objasniti. Žao mi je, ali ne mogu.

Jeffrey: Razumijem, Vaša Uzoritosti. No imate li vi dojam da velika većina vaše braće biskupa i kardinala s kojima ste razgovarali dijeli vašu zabrinutost te shvaća zašto su taj dokument i način na koji je sastavljen problematični?

Kardinal Burke: Ne mogu reći da je to velika većina zato što nisam razgovarao s velikom većinom. Mogu reći da određeni broj vrlo ozbiljnih kardinala i biskupa s kojima sam razgovarao, zasigurno dijeli moje mišljenje o ovoj situaciji i zbog nje su veoma zabrinuti. Rezultati glasanja za neke dijelove koji su zadržani u konačnom izvješću ukazuju na to da je značajan broj kardinala i biskupa i dalje zabrinut nad onim što oni sadrže, a to su: pričešćivanje osoba koje su rastavljene i ponovno civilno oženjene, njihovo pristupanje sakramentima pokore i euharistije, te zbunjujući tekstovi o izvanbračnim zajednicama i homoseksualnim osobama. Velik broj biskupa te tekstove smatra neprihvatljivima. Ne znamo točno kako razmišljaju oni biskupi koji možda nisu dali svoj glas da se izuzmu ti članci.
U svakom slučaju, ono što ovdje želim reći da ovdje nije riječ o pitanjima koja podliježu demokratskom glasovanju, čak ni od strane biskupa. Naime, ovdje je riječ o nepromjenjivom nauku Crkve, a jedina je uloga biskupa na sinodi da to prikažu, podrže i predstave svijetu. Samo sam želio to istaknuti.

Jeffrey: Katolički biskupi i kardinali to ne mogu promijeniti. Čak i kada bi 99.9 % njih glasalo i odreklo se onoga što je Krist rekao o braku, bili bi u krivu i ne bi mogli promijeniti ono što je On rekao.

Kardinal Burke: Tako je. Poput situacije u Engleskoj u vrijeme Henrika VIII. čije namjere kardinal Ivan Fisher nije podržavao te je zbog toga umro mučenikom smrću, dok su s druge strane ostali biskupi stali uz kralja. On se založio za istinu, a oni su izdali svoju biskupsku službu.

Jeffrey: No izuzetno je zbunjujuće za katolike, a možda osobito za mlade katolike koji prolaze svoju vjersku formaciju, čuti da jedan kardinal u pitanje dovodi crkveni nauk o braku ili homoseksualnom ponašanju.

Kardinal Burke: Slažem se. Razumijem što želite reći. Kada god mi netko izrazi svoje žaljenje ili zbunjenost zbog tih izjava ja ih jednostavno usmjeravam na stalni nauk Crkve, Katekizam, pobudnicu Familiaris Consortio te im kažem da se te stvari ne mogu mijenjati. Uopće ne opravdavajući takvo ponašanje, u životu se moramo držati istine i biti njeni svjedoci u svijetu.

Jeffrey: Katekizam kaže da homoseksualni čini ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni. Također, Katekizam dalje nastavlja: „Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboke homoseksualne težnje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za većinu njih predstavlja kušnju,“  te dalje čitamo da su homoseksualne osobe pozvane na čistoću.
Dakle, može li bilo koji svećenik, biskup ili papa promijeniti ono što Katekizam kaže o homoseksualnim činima, da ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni te da su oni u sebi neuredni? Može li se to promijeniti?

Kardinal Burke: Ne, to nije moguće promijeniti jer to je dio prirodnog moralnog zakona, a time očito i Učiteljstva Crkve. Ne, to se ne može promijeniti.

Jeffrey: Ni sam papa ne može promijeniti to učenje?

Kardinal Burke: Ne. Ne, ne može.

Jeffrey: Vaša Uzoritosti, u privremenom izvješću također stoji: „Homoseksualne osobe imaju darove i kvalitete koje mogu ponuditi kršćanskoj zajednici: jesmo li spremni prihvatiti te osobe, jamčiti im bratsko prihvaćanje unutar naših zajednica? Oni žele Crkvu u kojoj će se osjećati dobrodošli. Jesu li naše zajednice spremne to pružiti, prihvatiti i cijeniti njihovu seksualnu orijentaciju bez da kompromitiraju katolički nauk o obitelji i braku? ... Ne poručući moralnu problematiku vezanu za takve seksualne veze, valja istaknuti da međusobno pomaganje koje može biti prava žrtva predstavlja dragocjenu potporu u životu partnera.  Nadalje, Crkva polaže posebnu pažnju na djecu koja žive s istospolnim parovima naglašavajući da potrebama i pravima djece uvijek mora dati prvenstvo.” Može li Katolička Crkva naučavati da bismo trebali „cijeniti“ homoseksualnu orijentaciju?

Kardinal Burke: Ne, to nije moguće jer njegujemo i cijenimo ono što je dobro, a homoseksualne veze to nisu. Takva veza nije dobra ni za koga. Iz svog osobnog pastoralnog iskustva, radeći s osobama koje osjećaju privlačnost prema istome spolu, to je upravo ono što Katekizam kaže: za njih to predstavlja  kušnju. Oni trebaju pomoć dobroga svećenika. Oni prije svega trebaju pomoć u molitvenom smislu i u obliku redovitog pristupanja sakramentu ispovijedi kako bi nadvladali privlačnost koju osjećaju, a koja je neuredna.

Jeffrey: Smatrate li da se kršćanski poziv, kako stoji u Katekizmu, za svjedočenjem istine može primjeniti na način kako se vjernici i svećenici trebaju odnositi prema osobama s homoseksualnom orijentacijom?

Kardinal Burke: Svakako, to Katekizam jasno ističe. Problem je u tome da je onako sastavljen tekst izuzetno konfuzan. Naravno, mi moramo ljubiti te osobe koje pate na taj način, biti im blizu i truditi se pomoći im na svaki mogući način, ali ono što oni od nas najviše trebaju jest da im kažemo istinu. Stoga je veoma pogrešno stvarati dojam da smatramo da je sasvim u redu djelovati u skladu s privlačnošću koju osjećaju. Dakle, trebamo davati svjedočanstvo ljubavi i poštovanja prema njima jer oni su Božja djeca, ali im isto tako treba jasno reći da je upražnjavanje takvih odnosa s moralne strane grijeh. To za njih i za sve uključene u takve odnose nije dobro.

Jeffrey: Mogu li osobe koje žive u izvanbračnoj zajednici ili homoseksualnim načinom života primati svetu pričest?

Kardinal Burke: Jedini način na koji možemo primiti sakrament pomirenja jest ispovijediti svoje grijehe uz čvrstu odluku o promjeni života. Stoga, ako osoba ispovijedi da je imala spolne odnose izvan braka ili ako ispovijedi grijeh homoseksualnog čina, a da pritom nema čvstu namjeru promijeniti svoj život u smislu da ubuduće te stvari više ne čini, tada ona ne može primiti odriješenje. Na isti način iz toga proizlazi da onda osoba ne može primiti Gospodina u svetoj pričesti jer je njen život proturječan istinu koju On naučava.

Jeffrey: Jednako tako lopovu koji redovito krade nešto što pripada nekome drugome nije dovoljno da se samo pokaje zbog toga što je počinio te krađe, nego on to ubuduće mora prestati činiti?

Kardinal Burke: Tako je. Na primjer, ako netko dođe svećeniku priznajući mu da je krao, svećenik ga prije svega pita može li nadoknaditi to što je drugome otuđio te također odlučuje li sada čvrsto da to više neće činiti. Ako je odgovor negativan, onda mu svećenik ne može dati odrješenje.

Jeffrey: Bog također može oprostiti osobi koja je počinila ubojstvo?

Kardinal Burke: Da, Bog može oprostiti osobi koja je počinila takvo strašno djelo, ali naravno isključivo u slučaju ako se osoba iskreno pokaje.

Jeffrey: A pobačaj? Bog također može oprostiti onome tko pobačaj čini i onome tko ga izvodi?

Kardinal Burke: Da, ako osoba shvati težinu svoga grijeha, pokaje se i obveže da taj grijeh više nikada neće učiniti.

Jeffrey: Ako političar zagovara zakonitost oduzimanja nevinog ljudskog života, financiranje tog čina i to ne prestaje činiti, je li to u očima Katoličke Crkve težak grijeh?

Kardinal Burke: Naravno, težak je grijeh zagovarati nešto što se protivi moralnome zakonu, a grijeh je time teži kada to čini javna osoba, političar.

Jeffrey: Kada takvo što čini katolički političar je li onda to sablažnjivo?

Kardinal Burke: Da, naravno.

Jeffrey: No ako se taj katolički političar pokaje, odvrati se od zagovaranja pobačaja i stane u obranu života, tada mu se grijeh oprašta i može primiti pričest?

Kardinal Burke: Naravno, naravno.

Jeffrey: Vaša Uzoritosti, između ostalog Deset Božjih zapovijedi kaže da trebamo poštivati svog oca i majku, što podrazumijeva da djeca imaju pravo na majku i oca.
Imaju li djeca od Boga dano pravo na oca i majku?

Kardinal Burke: Apsolutno imaju, i to je jedna od temeljnih istina o ljudskome životu. Tijekom prosvjeda u Parizu i u Francuskoj općenito u trenucima kada je država pokušavala ozakoniti istospolne veze te istospolnim partnerima omogućiti posvojenje djece, dano je jedno predivno svjedočanstvo. Naime, tijekom prosvjeda je bio istaknut logo koji prikazuje oca, majku i njihovo dvoje djece, a poruka iza toga je bila da svako dijete ima pravo na oca i majku, što shvaćaju čak i najsvjetovnije osobe.

Jeffrey: Dakle, ako država tako uredi zakone da dijete može povjeriti na odgoj istospolnom paru, time djetetu, uskraćujući pravo na oca ili majku, čime mu/joj zapravo uskraćuje od Boga dano pravo?

Kardinal Burke: Da, svakavo, u psihološkome smislu to je pravo nasilje nad djetetovim razvojem budući da odraste u situaciji koja nije prirodna.

Jeffrey: Vaša Uzoritosti, može li Katolička Crkva reći da ima nešto pozitivno u tome kada dijete ne odrasta u obitelji uz oca i majku nego kada ga odgajaju istospolni roditelji?

Kardinal Burke: Ne, ne, to nije moguće.

Jeffrey: Papa to ne može reći? Dakle, papa ne može u ime Katoličke Crkve reći da je to dobro?

Kardinal Burke: Ne, ne. Ne, ne može.

Jeffrey: U redu. Godine 1986. kardinal Ratzinger, koji je tada bio prefekt Kongregacije za nauk vjere i koji je, naravno, kasnije postao papa Benedikt XVI., napisao je pismo biskupima o pastoralnoj skrbi za homoseksualne osobe. Pismo je odobrio tadašnji papa Ivan Pavao II, a u njemu piše ovako: „Imajući u vidu sve navedeno ova Kongregacija kani zatražiti  od biskupa  da budu  posebno budni  s  obzirom  na  one  programe  koji  doista  žele  izvršiti  pritisak  na  Crkvu  ne  bi  li  ona promijenila  svoje  učenje,  premda    se  ponekad  riječima  niječe  da  bi  to  tako  bilo.  Pažljivo proučavanje javnih  izjava sadržanih u njima, i aktivnosti koje promiču, pokazuje proračunatu dvoznačnost, kojom žele zavesti s pravoga puta pastire i vjernike.“ I dalje nastavlja: „Neke  skupine čak običavaju okarakterizirati kao „katoličke” svoje organizacije i osobe kojima se namjeravaju obratiti, ali zapravo one ne brane  i  ne  promiču  naučavanje  Učiteljstva,  dapače  ponekad  ga  otvoreno  napadaju.“ Uočavate li da se ove stvari na koje je kardinal Ratzinger upozoravao u pastoralnom pismu još 1986. upravo danas događaju, čak i vezano za sinodu?

Kardinal Burke: Uočavam to u takozvanim katoličkim, ali lažno katoličkim, pokretima koji zapravo promiču način života koji proturječi crkvenom učenju. Zapazio sam to i u vrlo zbunjujućem jezičnom izričaju izvješća sa sredine zasjedanja sinode i kao takav on može vjernike zavesti s pravog puta kako se o tome govori u dokumentu o skrbi za homoseksualne osobe iz 1986.
 
Jeffrey: Sve u svemu, smatrate li da je dužnost biskupa i pape da izbjegnu zbunjivanje vjernika o nepromjenjivom nauku Crkve kada je riječ o braku i homoseksualnosti?

Kardinal Burke: Da, apsolutno, oni su dužni izbjegavati zbunjivanje vjernika u svemu, a osobito u ovako važnim stvarima. Štoviše, njihova je dužnost time ozbiljnija budući da je u kulturi u kojoj živimo upravo vlada zbunjenost glede ovih stvari, tako da pridonositi joj je vrlo neodgovorno, odnosno izdaja je pastoralne službe.    

Jeffrey: Vaša Uzoritosti, s obzirom na zbriku koja je očito nastala nakon ove sinode što mislite da papa sada treba učiniti? Što on osobno treba učiniti?

Kardinal Burke: Naravno, ja nisam pozvan davati upute papi, ali mogu vam reći što Crkvi sada treba. Ono što Crkvi sada najviše treba jest jasno izlaganje njezina nauka o braku i rastavi, o teškoj nemoralnosti spolnog čina izvan braka, o teškoj nemoralnost bilo kakvog pokušaja spolnog sjedinjenja između osoba istoga spola. A u tome smislu Crkva ne mora sastavljati ništa  novo jer sav taj nauk već postoji. Samo tijekom ovoga razgovora vi ste naveli već mnogo toga. Također postoje brojni drugi tekstovi. Uistinu u ovome razdoblju Crkva mora držati do ljepote i sjaja svoga nauka zbog samih katoličkih vjernika kako bi jasno znali što je istina kao i zbog cijeloga svijeta jer Crkva je pozvana služiti u svijetu navješćujući istinu i svjedočeći za nju.

Na kraju, predano molim da sljedeće godine prestane ova zbunjivanje i da se razjasne stvari naglašavanjem ljepote istine crkvenog nauka o braku, ljudskome životu i ljudskoj spolnosti.

Jeffrey: Kardinalu Burke, najljepše Vam zahvaljem na ovome razgovoru.

Kardinal Burke: Nema na čemu.

Izvor: CNSNews.com (online razgovor novinara CNSNewsa Terencea P. Jeffreyja s kardinalom Burkeom)
Prijevod: Dubravka Rojc