Papina tiskovna konferencija u zrakoplovu, cjelovita verzija 1. dio
Položaj pripadnika vjerskih manjina koji su prisiljeni napustiti Irak, nasilje ISIL-a, američko bombardiranje, rat u Gazi odmah nakon molitve za mir, odnosi s Kinom, buduća putovanja, nova enciklika i Papin odmor "u kući". To su teme koje je papa Franjo dotaknuo u odgovorima na petnaest pitanja novinara tijekom leta na povratku s Apostolskog putovanja u Južnu Koreju.
O. Lombardi: Onda… Svetosti, dobrodošao među nas na ovaj posljednji susret na ovom putovanju koje je bilo vrlo intenzivno, ali koje je, čini nam se, prošlo vrlo dobro: barem, Vi odajete dojam da ste zadovoljni, odajete dojam da je bilo dobro i mi smo vrlo zadovoljni. Dakle, za ovaj susret za koji vjerujem da će se održati prema stilu dva prethodna koja smo imali s Vama, organizirali smo se podijelivši se po jezičnim skupinama i potom su iz svake skupine izabrani kolege i kolegice koji će postaviti svoja pitanja. Imamo ih podosta… kad se umorite, recite nam da je dosta, pa ćemo stati, evo. U protivnom ćemo nastaviti.
Sada, želimo započeti s predstavnikom azijske skupine i pozivamo za mikrofon Seung Jin Park, iz korejske agencije Yonhap News. Najavit ću i onoga tko se treba pripremiti tako da priđe ovamo i da ne gubimo vrijeme. Drugo pitanje će postaviti Alan Holdren iz Ewtn. Svetosti, želite li nam reći nešto za uvod? Vama riječ, a onda ćemo dati riječ korejskom kolegi…
Papa Franjo: Dobar dan, dobar dan. Puno hvala na vašem radu koji je bio prilično zahtjevan. Hvala na onome što ste učinili i sada na pozornosti za ovaj razgovor. Mnogo hvala.
O. Lombardi: Sad dajemo riječ Sung Park.
Sung Ji Park: Zovem se Sung Jin Park, novinar South Korean News Agency Yonhap. Sveti Oče, u ime korejskih novinara i našeg naroda, želim Vam zahvaliti na Vašem posjetu. Vi ste donijeli sreću mnogim ljudima u Koreji. Hvala i na ohrabrenju za ujedinjenje naše zemlje. Sveti Oče, tijekom svog pohoda Koreji, na prvom mjestu ste se obratili obiteljima žrtava nesreće trajekta Sewol te ste ih utješili. Imam dva pitanja. Prvo: što ste osjećali kad ste ih susreli? Drugo: niste li bili zabrinuti da bi Vaša gesta mogla biti politički krivo protumačena?
Papa Franjo: Kad se nađeš pred ljudskom boli, moraš učiniti ono što ti srce kaže da činiš. Onda će reći: “Je li to učinio jer ima ovu ili neku drugu političku namjeru”: pa, može se sve reći. Ali kad misliš na te ljude, na te žene, tate i mame koji su izgubili djecu, na braću i sestre koji su izgubili braću i sestre, na tako veliku bol jedne nesreće, ne znam, moje srce… ja sam svećenik, znaš?, i osjećam da se trebam približiti! Ali, to tako osjećam, zar ne? I, prvo to. Znam da utjeha koju bi mogla dati jedna moja riječ nije lijek, ne daje novi život onima koji su umrli, nego nam u tim trenucima ljudska blizina daje snagu, postoji solidarnost, zar ne? Sjećam se da sam kao nadbiskup u Buenos Airesu doživio dvije nesreće: prva, požar jedne plesne dvorane [gdje se održavao] jedan koncert pop glazbe: bilo je 193 umrlih! A onda, drugi put, željeznička nesreća, mislim da je poginulo 120 osoba. A ja sam tada osjetio isto: približiti se. Ali, ljudska bol je jaka, i ako se mi u tim tužnim trenucima približimo, mnogo pomažemo. I pitanje je tamo, na kraju, želio bih reći još jednu stvar. Uzeo sam ovo. [Misli na oznaku u obliku mašne koju su nosili članovi obitelji i oni koji su pomagali u tragediji trajekta Sewol]. Nakon što sam ju nosio pola dana – uzeo sam ju iz solidarnosti s njima, eh? – netko mi je prišao i rekao: “Ali, bolje je to skinuti, eh? Vi trebate biti neutralan…” – “Ma, slušaj, s ljudskom boli se ne može biti neutralni”: tako sam odgovorio. To je ono što osjećam. Ali hvala na tvojem, pitanju. Hvala.
Tko je sada na redu?
O. Lombardi: Alan Holdren iz Ewtn. Potom Jean-Louis de la Vaissière, u ime francuske skupine.
Alan Holdren: Svetosti, zovem se Alan Holdren, radim za Catholic News Agency – Aci Prensu u Limi, u Peruu, kao i za Ewtn. Kao što znate, vojne snage Sjedinjenih Država nedavno su započele bombardirati teroriste u Iraku da bi spriječile genocid, da bi zaštitile budućnost manjina – mislim i na katolike pod Vašim vodstvom. Odobravate li američko bombardiranje?
Papa Franjo: Hvala na tako jasnom pitanju. U ovakvim slučajevima, gdje postoji nepravedna agresija, mogu samo reći da je dopušteno 'zaustaviti' nepravednog agresora. Naglašavam glagol: zaustaviti. Ne kažem bombardirati, ratovati: zaustaviti ga. Sredstva kojima se može zaustaviti moraju biti razmotrena. Zaustaviti nepravednog agresora je dopušteno. Ali moramo se također i prisjetiti, eh? Koliko puta su pod tom izlikom zaustaviti nepravednog agresora, sile zagospodarile narodima i vodile pravi osvajački rat! Samo jedna država ne može prosuđivati o tome kako se to zaustavlja, kako se zaustavlja nepravednog agresora. Nakon Drugog svjetskog rata nastala je ideja o Ujedinjenim narodima: tamo treba raspravljati i reći: “Je li to nepravedni agresor? Čini se da jest. Kako ćemo ga zaustaviti?” Ali samo to. Ništa više. Drugo, manjine. Hvala što ste upotrijebili taj izraz. Jer meni govore: “Ali kršćani, jadni kršćani”, istina je, trpe. Mučenici… i da, mnogo je mučenika. Ali ovdje su muškarci i žene, vjerske manjine, ne sve kršćanske, a svi su jednaki pred Bogom, zar ne? Zaustaviti nepravednog agresora je pravo koje čovječanstvo ima, ali postoji i pravo koje ima agresor, da bude zaustavljen kako ne bi činio zlo. To.
O. Lombardi: Jean-Louis de la Vaissière iz France Pressa. Pripremit će se Fabio Zavattaro.
Jean-Louis de la Vaissière, France Presse: Dobra večer, Sveti Oče. Vraćajući se još na iračka događanja: poput kardinala Filonija, s Dominikanskim poglavarom, biste li Vi, Svetosti, bili spremni podržati vojnu intervenciju na području Iraka kako bi zaustavili džihadiste? I drugo pitanje: mislite li da biste mogli jednog dana ići u Irak, možda u Kurdistan, da pružite pomoć kršćanskim prognanicima koji Vas očekuju, i da molite s njima u toj zemlji gdje žive već dvije tisuće godine?
Papa Franjo: Hvala. Ja sam nedavno bio s upraviteljem u Kurdistanu, i on ima vrlo jasnu sliku o situaciji, kako pronaći rješenja… ali to je bilo prije ove posljednje agresije. Na prvo pitanje sam odgovorio: samo se slažem s time da kad postoji nepravedni agresor, treba ga zaustaviti. Ah, da: oprostite, zaboravio sam ono [o mogućnosti poći u Kurdistan]. Da, ja sam spreman, ali vjerujem da mogu reći ovo: kad sam sa svojim suradnicima saznao za ovu situaciju vjerskih manjina, kao i o problemu, u tom trenutku, Kurdistan koji nije mogao prihvatiti toliko ljudi – to je problem koji se razumije: nije mogao, zar ne? – što se može učiniti? Razmišljali smo o mnogo stvari, zar ne? Prije svega smo napisali priopćenje, koje je sastavio o. Lombardi u moje ime. Potom je to priopćenje poslano svim nuncijaturama da bude proslijeđeno vladama. Zatim smo napisali pismo Generalnom tajniku Ujedinjenih naroda… mnogo stvari… i na kraju smo rekli: poslati osobnog izaslanika, kardinala Filonija. I na kraju smo rekli: i ako bude potrebno, kad se vratimo iz Koreje, možemo poći tamo. Bila je to jedna od mogućnosti. To je odgovor: spreman sam. U ovom trenutku to nije najbolje što bi se moglo učiniti, ali spreman sam na to.
O. Lombardi: Fabio Zavattaro, i nek se pripremi Paloma García Ovejero della Cope …
Fabio Zavattaro: Vi ste, Sveti Oče, prvi Papa koji je mogao preletjeti Kinu. Brzojav koji ste uputili kineskom predsjedniku je bio prihvaćen bez negativnih komentara. Mislite li da su to koraci naprijed u mogućem dijalogu? I: biste li željeli poći u Kinu?
O. Lombardi: Mogu obavijestiti da se nalazimo u kineskom zračnom prostoru, prema tome pitanje je umjesno…
Papa Franjo: Kad smo na polasku trebali ući u kineski zračni prostor, bio sam u pilotskoj kabini i jedan od pilota mi je pokazao jedan regulator i rekao: „Još deset minuta do ulaska u kineski zračni prostor, moramo zatražiti odobrenje: uvijek se mora tražiti…, to je normalna stvar, svaku državu se traži“,… i čuo sam kako traže odobrenje, kako je odgovoreno…, bio sam svjedok toga. A pilot je rekao: „Sad šaljemo telegram“, ali ne znam kako su to učinili; ali, tako… onda sam ih pozdravio, vratio se na svoje mjesto i mnogo sam molio za taj lijepi i plemeniti kineski narod, mudar narod... Pa, mislim na velike kineske mudrace, na povijest znanosti, mudrosti… I mi isusovci: imamo tamo povijest, zar ne?, s o. Riccijem... I sve to mi je dolazilo u misli. Želim li ja poći u Kinu? Pa naravno, sutra! Mi poštujemo kineski narod. Crkva traži jedino slobodu sa svoje zvanje, za svoj rad; nikakav drugi uvjet. Zatim, ne smije se zaboraviti temeljno Pismo o kineskom pitanju, a to je pismo koje je Kinezima uputio papa Benedikt XVI. To pismo je danas aktualno, ima aktualnost.. Dobro bi bilo ponovno ga pročitati. Sveta Stolica je uvijek otvorena za kontakte: uvijek, jer ima istinsko poštovanje prema kineskom narodu
O. Lombardi: Paloma García Ovejero je iz Cope, španjolskog katoličkog radija, a pripremit će se Johannes Schidelko iz Kna …
Paloma García Ovejero: Dobro, sljedeće putovanje će biti u Albaniju, možda u Irak; potom Filipni i Šri Lanka… Ali kamo ćete ići 2015.? A to Vam ne kažem slučajno: znate li da u Avili i Alba de Tormes vlada veliko iščekivanje: mogu li se još nadati?
Papa Franjo: Pa da, da… Gospođa predsjednica Koreje mi je na odličnom španjolskom rekla: “Nada je posljednja koja umire”: tako mi je rekla, nadajući se ujedinjenju Koreje. To mi dolazi. Da, može se nadati, ali nije odlučeno.
Paloma García Ovejero: Ali nakon Mexica… Philadelphija …?
Papa Franjo: Ne, sad ću ti objasniti. Ove godine je predviđena Albanija, to je točno. Neki kažu da Papa ima stil započeti sve stvari sa periferije. Ali ne, zašto idem u Albaniju? Zbog dva važna razloga. Prvo, jer su uspjeli stvoriti vladu – ali, mislimo na balkanske zemlje, ha? – vladu nacionalnog jedinstva između muslimana, pravoslavnih, katolika, s međureligijskim vijećem koje mnogo pomaže i koje je uravnoteženo. I to je dobro, usklađeno je. Prisutnost Pape je reći svim narodima: „Može se raditi zajedno!“ Osjetio sam da bi to bilo kao prava pomoć tom plemenitom narodu. I drugo: ako mislimo na povijest Albanije, vjerski je to bila jedina od komunističkih zemalja koja je u svom Ustavu imala ateizam. Ako si išao na misu, to je bilo protuustavno! A onda, rekao mi je jedan od ministara da je bilo uništeno – želim biti precizan s brojkom - 1.820 crkava: uništene! Pravoslavne, katoličke... tada. A onda, druge crkve su bile pretvorene u kina, kazališta, plesne dvorane… Osjetio sam da trebam ići: blizu je, jednog dana će tako biti... Onda, iduće godine bih želio ići u Philadelphiju. na susret obitelji, a pozvao me i predsjednik Sjedinjenih Država u američki parlament i tajnik Ujedinjenih naroda u New York: možda sva tri grada zajedno, zar ne? Meksiko: Meksikanci žele da idem Gospi od Guadalupe i moglo bi se iskoristiti priliku, ali nije sigurno. I na kraju, Španjolska. Kraljevska obitelj me pozvala i biskupi su me pozvali, ali… imam kišu poziva da idem u Španjolsku: Santiago de Compostela … možda je moguće, ali ne kažem više jer nije odlučeno: ići ujutro u Avilu i Alba de Tormes, i vratiti se popodne… Bilo bi moguće…
Paloma García Ovejero: Je li moguće…
Papa Franjo: Da, ali nije odlučeno. To je odgovor. Hvala ti.
Nastavlja se...
Izvor: http://www.news.va/it/news/la-conferenza-stampa-del-papa-in-aereo-in-versione
Prijevod: Verica Kraš Villa