Majka ga je napustila kad je imao tek dvije godine. Otac mu je bio alkoholičar, a odlazak žene, nažalost, nije imao pozitivan učinak. Naprotiv, izgubio je kontrolu nad sobom i svoju frustraciju 'iskaljivao' na svome sinu. Završio je u sirotištu gdje je doživio novo poniženje.

– Kad je učitelj vidio moju dokumentaciju, rekao je: 'Što uopće možemo s njim? Kakav otac, takav sin!' Te su riječ bile bolnije od svih udaraca koje sam primio od oca.

Zatim je pobjegao te je pješačio nekoliko stotina kilometara do Pariza. Živio je na ulici i preživljavao krađom. Odrastajući u okruženju punog ogorčenosti i nasilja, toliko je ostavilo traga na Timovu srcu da je htio ubiti svog oca.

– Mržnja je upravljala mojim životom. Govorio sam da nikad ne ću i ne želim oprostiti. Moj jedini 'jezik' bilo je nasilje, a pobjeđivao sam u tučama jer sam protivnika zamišljao kao svog oca – rekao je.

Nakon nekog vremena uhvaćen je u krađi te je doveden pred sud. Tada se dogodilo nešto što je Tima izvelo na novi put. Sutkinja mu je ponudila priliku za novi početak te ga je poslala na dobrotvorni rad s ljudima s invaliditetom. Susret s njima bio je 'okidač' promjene njegova života.

– Jedan od njih bio je Vianney. On mi je prvi 'ukrotio' moju nasilnost i upoznao me s Isusom. Ja nisam poznavao Isusa, ali on je poznavao mene – prepričava Tim.

Svećenik mu je pokazao Božju ljubav i vrijednost oprosta.

– Moj najveći neprijatelj nije bilo očevo nasilje, nego moje sjećanje. Zato je najteže bilo oprostiti samome sebi, a onda tek mome ocu.

Konačno je uspio oprostiti svom ocu, sebi i naučio je voljeti. Danas je oženjen i ponosan otac četvero djece.

– Danas mogu reći da Bog nije pogriješio. Zašto? Zato što sam sretan čovjek! – kaže sretni Tim.