Sladoled, slastica napravljena od mlijeka ili vrhnja, žumanjka i šećera sastojaka kojima se dodaju voće, sokovi, čokolada, kava, lješnjaci, rum, vanilija – poznata je od davnina. No, uistinu popularan postao je 13. prosinca 1903. godine.

Talijanski doseljenik u Ameriku, u New Yersey, Italo Marcioni patentirao je kornet za sladoled i tako omogućio i običnim građanima da uživaju u njemu, da ga kupe dok su u šetnji, u parku, na ulici. Pravu popularnost sladoled je stekao godinu dana poslije, na sajmu u Sent Louisu, u državi Missouri. Lukavi sirijski trgovac vještom je promidžbom nudio i prodavao sladoled u tuljcu, u kornetu.

Povijest sladoleda seže u doba starog Egipta – u kojem se uživalo u voću ohlađenom snijegom. Rimski car Neron zapovjedio je da mu donesu led iz planina i pomiješaju s najboljim voćem. Kinezi, pak, u doba dinastije Tang stvarali neku vrstu mliječnih ledenih napitaka. S vremenom su se recepti za sladoled poboljšali, dopunjavali i kao veliki modni hit servirali na francuskim i talijanskim dvorovima tijekom 16. stoljeća. Na dvoru engleskog kralja Jamesa II. posluživala se također neka vrsta sladoleda, a jedna jedina porcija stajala je funtu, što je za to doba bilo jako skupo. Kada se sladoled počeo prodavati na ulicama, u sladoledarskim kolicima, pa još u kornetu – postao je i ostao jedna od najpopularnijih slastica diljem svijeta.