Najvažniji simbol ugarske i mađarske državnosti, kruna svetog Stjepana, imala je dugu i burnu povijest. Gubili su je, otimali ili krali, pa vraćali ili spašavali. Prilikom jedne od takvih avantura savinuo se križ na njezinu vrhu i kruna je dobila današnji karakterističan izgled.

Posljednji put je nestala tijekom Drugoga svjetskog rata, kada ju je vođa mađarskih nacista Ferenc Salaši zakopao u naftnoj bačvi bježeći pred Crvenom armijom. Krunu su 1945. godine pronašli Amerikanci i deponirali je zajedno sa zlatnim rezervama u Fort Knoxu u Sjedinjenim Državama.

Tek nakon velikog pritiska mađarske javnosti američki predsjednik Jimmy Carter vratio ju je 6. siječnja 1978. godine Mađarskoj. Kruna je postavljena u Mađarski nacionalni muzej, a nakon sloma komunističkog režima prenesena je u mađarski parlament u Budimpešti kao dio nacionalnih državnih simbola.

Kruna svetog Stjepana bila je simbol ugarske prevlasti nad zemljama koje su joj pripadale, među kojima je od početka 12. stoljeća bila i Hrvatska. Izborom Kolomana za hrvatskoga kralja ona je ušla u državnu zajednicu s Ugarskom, među takozvane "zemlje krune svetog Stjepana".

Ipak, današnja kruna nije ona koju je papa Silvestar II. poslao prvom ugarskom kralju svetom Stjepanu, već potječe iz razdoblja od 11 do 13. stoljeća. Čuvala se u stolnom Biogradu današnjem Szekešfehervaru, a ondje se ujedno, uz poslije Požun i Budim, obavljala krunidba. Nju je jedino mogao obaviti ugarski primas, ostrogonski nadbiskup. Zakonitom krunidbom smatrala se samo ona krunom svetog Stjepana pa se zato posebno čuvala.

Pred invazijom Tatara 1242. u naš Klis sklonio ju je Bela IV. Zatim ju je Matija Korvin otkupio 1463. iz Beča, a od osmanlijske invazije Petar Perenji sakrio ju je 1526. u citadeli Fuzer. Lajoš Košut zakopao ju je u željeznoj škrinji nakon poraza mađarske revolucije 1849 godine. Nakon što se devet godina smatrala nestalom, pronađena je u Oršovi i vraćena u kraljevsku riznicu. Njome je 1868., nakon austro-ugarske nagodbe, okrunjen Franjo Josip I. Posljednji put njome se dičio Karlo II. u završnici Prvoga svjetskog rata.