Posvijestimo vlastito postojanje. Živimo u užurbanom svijetu i trčimo kako bismo obavili sve svoje obveze. U toj gužvi zaboravljamo na sebe, zaboravljamo da postojimo.
Gdje se danas očitovala Gospodinova providnost? Mogu li to vidjeti i od srca mu zahvaliti?
Najveća bol u duši rađa se kada povjerujem u laž da nisam voljen, da me je Bog napustio.
Hvala Ti što mi svakodnevno na različite načine objavljuješ svoju ljubav.
Niti jedna tragedija ovog života, niti jedan bolan događaj nije veći od Boga koji čuva moju nutrinu.
Ulazim li u molitvu na brzinu, samo kako bih to odradio? Jesam li svjestan ovog dara, da je to trenutak susreta s mojim Bogom?
