Počelo je došašće!
Došašće ili advent vrijeme je u crkvenoj godini u kojemu se kršćani intenzivnije pripravljaju za svetkovine Božića i Bogojavljenja.
To je istodobno vrijeme očekivanja Kristova dolaska na kraju vremena (Sudnji dan). Vrijeme došašća nije toliko obilježeno pokorom, koliko više radosnim i povjerljivim očekivanjem.
Počinje nedjeljom koja pada između 27. studenoga i 3. prosinca (drukčije rečeno: nedjeljom koja je po kalendaru najbliža blagdanu svetoga Andrije apostola). Došašće obuhvaća tri tjedna te dane između Četvrte nedjelje došašća i samog Božića.
Prvu nedjelju došašća karakterizira ponovni Kristov dolazak, Drugu i Treću osoba Ivana Krstitelja, Četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.
Liturgijska je boja u došašću ljubičasta (kao u korizmi). U Misi se izostavlja himan ''Slava'', da bi taj tipično božićni himan (''Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!'') jače odjeknuo na svetkovinu Rođenja Gospodinova.
U došašću su svakog jutra zornice, puku omiljene rane Mise na kojima se pjevaju adventske pjesme kao što su: ''Padaj s neba, roso sveta'', ''Poslan bi anđeo Gabrijel'' i mnoge druge.
ZORNICE
Advent, kao početak crkvene godine i predbožićno vrijeme, zahtjevan je jer u njemu ima dana posta, tj. odricanja od hrane; dana nemrsa, tj. dana kad se ne jede meso. Nekoć je nemrs bio u sve radne dane adventa.
Svoj početak imaju još u srednjem vijeku. Drugi narodi, pa ni slavenski, nisu našli za te rane Mise, odjevene u čar i tegobe zime, vlastito ime, već ih nazivaju latinskim imenom rorate.
Slaveći Mise zornice, narod je stvorio osobite adventske pjesme. I one su plod hrvatskog vjerničkog duha, bogate sadržajem, jer prenose proročanstva biblijskih proroka o Kristovu dolasku, a napose ulogu Djevice Marije, nazivajući ju najljepšim imenima zbog Njezine majčinske uloge u Isusovu dolasku.
Isusova je Majka, uz pokornika sv. Ivana Krstitelja, glavna osoba koju Crkva predstavlja kao vodiča u božićnoj pripravi. Ona ukazuje da za Božić Bog dolazi čovjeku, ali i da Bog očekuje čovjekov dolazak.
Otkriva to Marijin pohod Elizabeti, majci Ivana Krstitelja. Taj pohod govori da Bog dolazi k čovjeku, ali i po čovjeku želi doći drugomu čovjeku. Marija je puna Boga, nosi ga u utrobi, a krenula je na putove ljudi, do Elizabete. Tako je primjer za pun doživljaj Božjeg došašća, ali i sama je postala došašće ljudima.
