Izlij, Gospodine, na nas i našu zemlju, Duh milosni i molitveni

Kao ljudima koji uslijed životne svakodnevice i svih ponuda žeđaju za nečim potpunijim, kao pobožnicima Božjim koji žive pred njegovim pogledom i potrebuju od njega vodstvo i pomoć da dosegnu životnu puninu, a da toga nemali broj puta nismo svjesni, tiho prilazi Gospodin sa svojom riječju i u njoj daje okrjepu i svjetlo. Kako nam, braćo i sestre, Gospodin danas čudesno progovara! Baš za trenutak u kojem živimo kao pojedinci, Crkva i narod. Uslijed naših osobnih traženja, te zajedničkoga življenja sa svim radostima, ali i brigama...
 
Zastajući najprije pred prvim čitanjem iz knjige proroka Zaharije osjetih kako nam Gospodin svima tako živo, blisko pristupa u našoj stvarnosti - u ozračju Svete godine milosrđa, u sadašnjem hrvatskom trenutku, u našim propitivanjima... Slušajući Božje obećanje domu Davidovu i Jeruzalemcima, tim starozavjetnim pobožnicima koji su proživljavali nama slična iskustva, spontano zavapih iz dubina srca: 'O, Gospodine, ispuni to svoje obećanje nad nama! Izlij svoj Duh milosni i molitveni na nas. Jedino nas on može podići i povesti naprijed. Ma, to je ono što nam treba: Duh milosni i molitveni. Treba nam životvorna snaga Duha Svetoga. Jedino on može ispuniti naše čežnje, našu žeđ, naše praznine ili zasićenosti, naše umore i besciljnosti'... Nije li krajnje vrijeme, da se u svima nama probudi otvorenost i prihvaćanje Duha Svetoga, ne tek u nekoj pomodnoj duhovnoj sladunjavosti ili fanatičnoj raspoloživosti, nego u istini, u živoj vjeri koja će nas dalje voditi da budemo dosljedniji Učitelju Isusu Kristu, njegovu Evanđelju... Da nam kršćanska vjera, pa tako niti naše hrvatstvo ne bude tek ''barjak'' kojim mašemo kada nam odgovara i koristi, nego da uz jedno i drugo stojim vjerodostojno. Ne deklarativno, nego autentično!
 
Otvoriti nam je, stoga, svoje pameti i srca, svoja bića ponovnom izlijevanju Duha Svetoga. On nije bio tek obećan izabranom narodu onoga vremena, niti izliven na dan Pedesetnice, niti tek najavom njegova potpunoga izlijevanja na kraju vremena – o dolasku Sina Čovječjega. To se izlijevanje po Kristu događa kroz sva vremena. I to je čudesnost Kristova spasenja, koje je uvijek na djelu, po Duhu koji nam se daruje. I mi smo ga potrebni danas... To je Duh koji čisti i preporađa Crkvu; on posvećuje Crkvu. A to želimo u Godini milosrđa. To je Duh koji trebamo kao pojedinci i narod sada, da bismo se nutarnjim čišćenjem i obnovom oslobodili tolikih dvostrukosti, dvoličnosti, hramanja na dvije strane, kojima smo se – priznajmo to! – uvelike odali. I mi kršćani. I odgovorni koji se nazivaju kršćanima.
 
Pokušajmo trezveno promišljati nad danima u kojima živimo, te nemojmo za njihovu bremenitost samo tražiti krivnju u drugima. Bremenitost hrvatskoj današnjici dajemo mnogi, daju mnoge pojave koje smo prihvatili kao normalne i koje su zahvatile tkivo i dušu naroda. I ne možemo naprijed. Sami si ne damo naprijed, sami smo kočničari napretka. I povodljivost naša za kojekime i koječime nas vodi u ovo stanje...
 
Treba nam se otvoriti božanskom izvoru da nas, uistinu, opere od grijeha i nečistoća. Može li se izaći na neki jasan put, kada se stalno ide na stranputice? Može li se vidjeti cilj i uspjeti, kada je puno toga daleko od istine, obavijeno lažima, pretvaranjima, dvoličnošću? Kada bismo ulazili u pojedinačne primjere promišljanja nad osobnim životom, ljudskim, bračnim, obiteljskim, kršćanskim, nad životom naroda i domovine, nizali bi ''litanije nedosljednosti''...
 
Kada ćemo shvatiti da se ne može govoriti o služenju općem dobru, o služenju narodu i domovinu, a da se to čini s ''figom u džepu'', na stranputicama nepoštenja, bahatosti, privatnih interesa. Neće narod ozdravljati, niti domovina napredovati, doklegod bilo koji oblici korupcije, raznoraznih nepoštenih pojava, nagrizaju dušu naroda. O toj pojavi govori papa Franjo u više navrata, pa i u Buli ove Svete godine. Zato oslobođenje od nje nam treba Duha milosnoga i molitvenoga. Zato nam valja zastajati pred probodenim Sinom Božjim, proseći da iz njegova Srca bude izlivena krv i voda za naše očišćenje.
 
Od početaka hrvatske državnosti govorilo se o potrebnoj duhovnoj obnovi. Ona se na određeni način događala i događa, ali nikada u potpunosti. Broji su se obratili, ali brojni i okrenuli površnosti. No, toliki su se vratili na bezbožničke putove. A i mnogi na njih skrenuli, u moderna poganstva. I tako su se umnažali novi prijestupci i nečistoće u narodu. I kod nas kršćana. Nemojmo gledati druge, nego sebe.
 
Stoga bih, braćo i sestre, sa srcem brata i pastira, pozvao sve da u ovim danima vjerom Isusovih učenika, očitovanoj u Petrovoj ispovijesti, kako smo slušali u Evanđelju, molimo za to izlijevanje Duha milosnoga i molitvenoga svakom našem domu, cijelom narodu, čitavoj Crkvi. Valja nam se skrušeno, raskajano, dati Raspetom Sinu Božjem da nas svojim Duhom preporađa i ispunja, da nas odgaja. Valja nam ozbiljnije shvatiti Isusovu školu i njegovo poučavanje. Nismo gotovi kršćani, jer ne dajemo do kraja novo lice zemlji. Valja nam svima najprije iskreno prepoznati vlastite grijehe, ogrezlosti u njima, u dvoličnosti, te se odvažiti na obraćenje... A tu posla svi imamo. Razmišljajmo o tome: što ja mogu učiniti na sebi, u svom domu, u svojoj sredini...
 
Tek takvi, obraćeni, zahvaćeni Duhom milosti i molitve, možemo svakodnevno unositi više svježine u svoje obitelji, na radna mjesta, u crkvenu zajednicu, u svoju Hrvatsku. Nisu to pozvani tek neki, nego svatko od nas. Izgradnja Hrvatske počinje od mene, od moje obitelji, od naše sredine.
 
Marijanski zavjet za Domovinu kao ''duhovni projekt'' branitelja, mladih i drugih vjernika je jedna vrijedna inicijativa, koja to želi naglasiti, a vjerujem da oni koji se u nju uključuju i taj put prihvaćaju: da Duhom milosnim i molitvenim izgrađuju sebe, svoj dom i Domovinu.
 
Izlij, Gospodine, Duh milosni i molitveni, očisti nas od svih naših nečistoća, ukloni sve naše kumire – (a naslagali smo ih podosta!), sva božanstva kojima se klanjamo umjesto tebe. Katkada i političarima koji nas samo razočaravaju, a oni su samo slabi, bijedni ljudi. Daj nam svima novo srce, nov duh; daj novi život našem domu, hrvatskom domu, svojoj svetoj Crkvi! Amen.