Je li u redu preferirati jedno od svoje djece?

Svaki će roditelj na pitanje preferira li jedno od svoje djece vrlo vjerojatno odgovoriti: 'Naravno da ne! Svoju djecu volim jednako. Svi su posebni na svoj način.'

Ipak, svaki roditelj vlastitim reakcijama, bilo pozitivnim bilo negativnim, prema svojoj djeci može otkriti prema kojem djetetu ima određene sklonosti. Osim toga, premda možemo isticati ljubav prema djeci, na njih također utječemo i svojim primjedbama. Primjerice, roditelj može reći: 'On je na mene' ili 'Isti si otac' i tako kod djeteta stvoriti ugodan ili neugodan osjećaj.

Čak i kad roditelji snažno negiraju, djeca osjete da njihovi roditelji imaju svog 'ljubimca'. To može dovesti do podjele među braćom i sestrama, pojavljuje se ljubomora iz koje se rađa kompleks osjećaja da nisu voljeni.

Roditelji bi stoga od početka trebali biti stalno svjesni svojih osjećaja. Zašto ne bismo priznali da nam je jedno dijete ljepše, da je drugo nestašno, da se trećem divite jer na neki način ostvaruju vaše snove? Poricanje je najgori stav koji možete imati.

Jednom kad roditelj prepozna svoje 'male' sklonosti, trebao bi se osvrnuti na vrline i ljepotu svakog djeteta. Nikad ne smijemo zaboraviti da bi svako dijete željelo biti omiljeno. A ako nije, pomislit će da nije voljeno. Srećom, roditelji su sposobni voljeti svoju djecu kao da im je svatko od njih omiljeno.

Važno je svakom djetetu pokazati da je jedinstveno, različito od braće i sestara. Možemo za jednog reći da je dragocjen poput rubina, drugom da je poput smaragda, trećem da je poput safira i tako dalje. No, tajna je u tome da izbjegnemo jednomu od njih reći da je poput dijamanta.