Evo kako je sv. Franjo dobio porcijunkulski oprost

Jedne noći godine Gospodnje 1216. Franjo je bio uronjen u molitvu i promatranje u crkvici Porcijunkule kraj Asiza kad je crkvicu iznenada obasjala presjajna svjetlost i Franjo je opazio iznad oltara Krista zaodjevenog u svjetlost, a s desne mu Njegovu Presvetu Majku okružene mnoštvom anđela. Franjo se u šutnji poklonio svom Gospodinu licem do zemlje.

Upitali su ga tada što bi želio za spasenje duša. Franjin odgovor bio je neposredan: ''O, presveti Gospodine, iako sam bijednik i grješnik, molim Te, udijeli velikodušno svim posjetiteljima ove crkve koji se pokaju i ispovijede potpuni oprost svih grijeha.''

''Mnogo tražiš, brate Franjo,'' odgovorio mu je Gospodin ''ali zaslužuješ velike stvari pa ćeš ih i imati. Prihvaćam tvoju molbu, ali pod uvjetom da ovaj oprost u moje ime tražiš od moga Namjesnika na zemlji.''

Franjo se odmah pojavio pred Vrhovnim svećenikom Honorijem III. koji se onih dana nalazio u Peruđi i s priprostošću mu je ispripovjedio viđenje. Papa ga je pažljivo saslušao i nakon poneke poteškoće dao mu je svoje odobrenje. Nato ga je upitao: ''Koliko godina oprosta tražiš? Sv. Franjo, prihvativši, odgovorio je: ''Sveti Oče, ja ne tražim godine, nego duše.''

I sretan se uputi k vratima, ali vrhovni ga je svećenik pozvao: ''Ne želiš ni jedan dokument?'' A Franjo je odvratio: ''Sveti Oče, vaša riječ mi je dovoljna. Ako je ovaj oprost Božje djelo, On će se pobrinuti da ga objavi. Ne želim ikakav dokument; list neka bude Presveta Djevica Marija, Krist bilježnik, a anđeli svjedoci.'

I koji dan kasnije, zajedno s umbrijskim biskupima i okupljenim narodom, rekao je kroz suze: ''Braćo moja, sve vas želim poslati u raj!''