Koliko je dugo Isus nazočan u Euharistiji nakon što primimo pričest?

U presvetom sakramentu Euharistije sadržan je čitav Krist

Euharistija je veliko blago Katoličke crkve. Sam Isus skriva se pod prilikama kruha i vina. Vjerujemo, kako kaže Katekizam, u presvetom sakramentu Euharistije ''sadržani su istinski, stvarno i bitno (supstancijalno) Tijelo i Krv našega Gospodina Isusa Krista, s dušom i božanstvom, i, prema tome, čitav Krist'' (KKC, 1374).
 
Što se događa kada primimo hostiju u usta? Koliko Isus ostaje stvarno nazočan u našem tijelu?

Ta stvarna Isusova nazočnost u Euharistiji ne prestaje u trenutku kada ga primimo u pričesti. Katekizam dalje nastavlja: ''Kristova euharistijska prisutnost počinje u trenutku posvete i traje toliko dugo koliko traju euharistijske prilike. Krist je sav i čitav prisutan u svakoj prilici i u svakom njezinu dijelu, tako da lomljenje kruha ne dijeli Krista'' (KKC, 1377).
 
Poznata je anegdota iz života sv. Filipa Nerija, koja će nam odgovoriti na to pitanje. Dok je sv. Filip Neri jednom služio Misu, neki se muškarac pričestio i odmah izišao iz crkve. Sveti Filip primijetio je da ne odaje dužno poštovanje prema Gospodinovoj nazočnosti u sebi te je odlučio dati mu pouku. Poslao je dvojicu ministranata s upaljenim svijećama da slijede muškarca na ulici. Hodajući ulicama Rima, muškarac se nakon nekog vremena osvrnuo i vidio da ga dva ministranta uporno slijede.

Zbunjen, vratio se u crkvu i upitao Filipa Nerija zašto je poslao te dječake. Filip mu je odgovorio: ''Dužni smo odati štovanje našemu Gospodinu kojeg ste odnijeli u sebi. Budući da mu niste odali štovanje, poslao sam ministrante da to učine.'' Muškarac je bio zapanjen odgovorom i odlučio je da će ubuduće poštovati Gospodinovu nazočnost u Euharistiji.

Općenito se smatra da hostija ostaje neraspadnuta u tijelu oko 15 minuta poslije pričesti. To se temelji na biologiji i stavki iz Katekizma koja kaže da Kristova nazočnost ''traje toliko dugo koliko traju euharistijske prilike''. Stoga mnogi svetci preporučuju ostati 15 minuta u molitvi nakon primanja Euharistije, kao zahvalnost Gospodinu. To omogućuje duši da uživa u Božjoj blizini i razgovara s Isusom otvorena srca.
 
Zahvalimo barem nakratko!
 
U našem užurbanom svijetu često je teško ostati u molitvi nakon Mise, ali to ne znači da ne možemo barem kratko zahvaliti. Bitno je da imamo na umu da Isus ostaje u nama još neko vrijeme i da tih nekoliko minuta predstavlja povlašten trenutak u kojem se možemo družiti s Isusom i upijati Njegovu ljubav. Ako slučajno na to zaboravite, nemojte se začuditi ako se dogodi da vaš župnik pošalje službenike oltara da trče za vama nakon što iziđete iz crkve prije vremena!