Svetkovina Krštenja Gospodinova

''Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golzb i spušta se na nj. I eto glasa s neba: 'Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!''' (Mt 3,16-17)

Slaveći Krštenje Gospodinovo, sjećamo se dolaska Isusa Krista na rijeku Jordan, gdje ga je na početku Njegova javnog djelovanja krstio sv. Ivan. To je čin koji nas poziva na obraćenje, na novi život i vjernost savezu koji je Bog sklopio sa svojim izabranim narodom. Isus Krist tim činom želi pokazati da nam je u svemu jednak osim u grijehu. Njegovim silaskom u vodu započinje novo doba čovječanstva i novi život.

Crkva od najstarijih vremena u krštenju Isusovu gleda navještaj našega krštenja. Ipak, postoji velika razlika između Ivanova krštenja i sakramenta Krštenja koji mi primamo. Ivanovo krštenje bilo je znakom obraćenja. Po Isusovoj muci i smrti, sakrament Krštenja prima otkupiteljsku snagu.

Mnogi ljudi tada su dolazili ozbiljnom, asketskom propovjedniku na Jordanu, da izmjene svoj život, a uranjanje u vodu trebalo je biti znak za to.

Isusov put na krštenje u Jordanu imalo je drugi smisao. On je na početku svog javnog djelovanja stavio znak i želio je pokazati do čega mu je stalo. Stao je u dugačak red grješnika, koji su pokajnički došli k Ivanu, kao da je jedan od njih. Ne stidi se biti u njihovu društvu, kao što je to kasnije i pokazao. "Došao sam zbog grješnika, a ne zbog pravednika."

Krštenje Isusovo pokazuje cilj Njegova poslanja: kazati nama, grješnicima, da nas Bog ljubi. Danas je dan kad se prisjećamo svog krštenja, svojih odluka u vjeri da se krste naša djeca. I tako po krštenju postajemo ljudi koji su izabrani oko dobrih djela i koji bi trebali biti što revniji u činjenju dobrih djela.

Kod našega krštenja Bog nam kaže svoj 'da' za cijeli život i tako živimo unutar svojih obitelji i zajednica.