Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja

Herod je bio zapovjedio da uhvate Ivana i da ga, svezana u lance, bace u tamnicu, zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, koju bijaše uzeo za ženu, jer mu je Ivan govorio: ''Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.''

Zato ga je Herodijada zamrzila i htjela ubiti, ali nije mogla. A Herod se bojao Ivana. Znao je da je pravedan i Bogu posvećen čovjek i zato ga je štitio. Kad bi ga slušao, odmah bi se zbunio, ali ipak ga je rado slušao.

No, dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim prvacima. Uđe Herodijadina kći te je tako plesala da se svidjela Herodu i gostima. Kralj reče djevojci: ''Išti od mene što god hoćeš, i dat ću ti.''

I zakle joj se: 'Dat ću ti što god zatražiš od mene, pa bilo to i pol moga kraljevstva.' Ona iziđe te reče svojoj majci: 'Što ću tražiti?' – 'Glavu Ivana Krstitelja', odgovori ona. Vrati se odmah žurno kralju i zatraži: 'Hoću da mi odmah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.' To ražalosti kralja, ali zbog zakletve dane pred gostima ne htjede je odbiti.

Kralj odmah pošalje krvnika i naredi mu da donese Ivanovu glavu. Ovaj ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka svojoj majci. Kad to čuše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga položiše u grob (Mk 6,17-29).

Ivan nije živio za samoga sebe i nije umro za samoga sebe. Koliko je ljudi, obremenjenih grijehom, njegov tvrdi i strogi život doveo do obraćenja? Koliko je ljudi njegova nezaslužena smrt ohrabrila u podnošenju kušnja? A mi, odakle nama danas dolazi prilika da vjerno zahvalimo Bogu ako ne od uspomene sv. Ivana koji je bio ubijen za pravdu, a to znači za Krista?

Prema Rimskom martirologiju, datum 29. kolovoza izabran je za proslavu Mučeništva ili Glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, jer na današnji je dan drugi put pronađena časna njegova glava. Ta je glava kasnije bila prenesena u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u crkvi sv. Silvestra ad Campum Martium. Osim sv. Marka, mučeništvo sv. Ivana opisuje sv. Matej i sv. Luka. Ti opisi idu u red najdramatičnijih scena Novoga zavjeta.

Veliki je Augustin ovim riječima komentirao taj događaj: ''Tek što sam pročitao Evanđelje, pred našim se očima ukazao okrutan prizor: glava sv. Ivana na pladnju, prokleti nalog pun okrutnosti jer se nije mogla podnositi istina. Jedna djevojka pleše, a jedna se mati odmara; usred bestidnosti i uživanja jedne gozbe drsko se stvara i izvodi bezbožna zavjera. I tako se na Ivanu ispunila riječ, koju je sam unaprijed rekao: 'On mora rasti, a ja se umanjivati.' On je, uistinu, bio umanjen kad mu je bila odrubljena glava; a Krist je porastao na križu.''

Zanimljivo je da je i židovski povjesničar Josip Flavije oko god. 90. dao o Ivanu Krstitelju ovako divno svjedočanstvo: ''Herod je, naime, dao pogubiti toga Ivana, zvanoga Krstitelj, jer je bio dobar čovjek i Židove je poticao na nastojanje oko krjeposti, zapovijedajući im da se među sobom vladaju pravedno, a prema Bogu pobožno i tako se očiste.''

Osim toga, on točno navodi da je Ivan bio zatvoren u tvrđavi Meheront, današnji Mukawer, a razlog uhićenja ležao je u ''strahu da toliki ugled toga čovjeka ne bi njegove podanike naveo na otpad''.