Ovaj se svijet toliko se ljulja, čovjek gubi tlo pod nogama

Pitam se, plačeš li Ti nad nama ljudima, kada iz svojega Kraljevstva promatraš što mi ljudi jedni drugima činimo. Kada mi u Tvoje ime drugima sudimo, kada mi pozivajući se na Tebe, drugima, koje si Ti kao i nas iz ljubavi stvorio, život oduzimamo.
 
Ako plačeš Bože, neka tvoja suza padne među sve one koji trpe, među sve progonjene, bolesne, ranjene, iznemogle, žalosne, prestrašene, bijedne i sve druge koji poradi nas ljudi i naših grijeha toliko trpe.
 
Molim Te, da ta Tvoja suza otvori oči onima koji su u tami, podari mir onima koji su u ratu, dadne sigurnost svakom životu, jer ovaj svijet toliko se ljulja, da čovjek gubi tlo pod nogama.
 
Osobito Te molim za sve koji bivaju ubijeni svaki dan dan jer ne misle kao netko drugi, jer ne vjeruju kao neki drugi, jer žive drugačije od drugih, onako kako si im Ti to po svojoj Volji podario.
 
Pogledaj Bože nas ljude i svoju svetu ruku pruži nad nas, kako naša ljudska ruka ne bi dizala ruku protiv ruke, i od iste ruke koju si nam podario kao oruđe, kao medij dodira, povezanosti, ljubavi i prijateljstva, činila oružje i bila uzrok zla i boli u ovome svijetu.
 
Pogledaj na ovaj svijet i smiluj se svakom čovjeku, otvori nam naše oči i pročisti pogled. Daj da prekujemo koplja u srpove, a mačeve u plugove. Daj da ljubimo jedni druge kao braća jer si ti Bože svima nama Otac.
 
Bože, daruj nam mir...