Blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije
Danas slavimo Pohod Blažene Djevice Marije rođakinji Elizabeti. Prema Novom zavjetu, Marija je dva mjeseca nakon bezgrješnog začeća pohodila svoju trudnu rođakinju Elizabetu koju je Bog u dubokoj starosti blagoslovio potomkom.
Elizabeta i njezin muž Zaharija dobili su sina Ivana koji je krstio Isusa u rijeci Jordan. Djevica Marija krenula je u posjet iz svog grada Nazareta u Elizabetino selo Ain Karim, nedaleko od Jeruzalema.
Mariji je Anđeo navijestio: ''A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!'' (Lk 1,36-37).
Put je bio zaista dug. Marija je pješačila pet dana, ali bila je vođena ljubavlju i željom da pomogne Elizabeti u posljednjim mjesecima trudnoće. Čim je Elizabeta čula Djevicu Mariju, zaigralo joj je dijete u utrobi. Bio je to prvi susret Isusa i Ivana Krstitelja.
Elizabeta se napunila Duhom Svetim i radosno je kliknula: ''Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!'' (Lk 1,42).
Taj Elizabetin zaziv postao je sastavni dio molitve Zdravomarije. Marija je od sreće izrekla hvalospjev Bogu, što je njoj, neznatnoj službenici, povjerio tako odgovornu zadaću: biti Majka Božja. Taj hvalospjev počinje riječima: ''Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje. Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom'' (Lk 1,46-48).
Marija je ostala s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vratila kući, prije nego što je Elizabeta rodila Ivana Krstitelja.
Prigodom Marijina posjeta Elizabeti i rođenja Ivana Krstitelja, u Ain Karimu su nastale dvije najljepše biblijske pjesme: Magnificat (Veliča) i Benedictus (Blagoslovljen), kojima Crkva već stoljećima u božanskom časoslovu pjeva jutarnju i večernju hvalu Bogu.
Svetkovina Pohoda Marijina prvi put se spominje 1263. godine, kada je njegovo slavlje preporučio sveti Bonaventura. Na današnji dan slavi se po želji pape Pavla VI.
