Presveto Ime Blažene Djevice Marije

Taj je blagdan u XVII. stoljeću bio proširen na čitavu Španjolsku kao i na Napuljsko Kraljevstvo. Nakon izvojevane pobjede nad Turcima kod Beča, papa Inocent XI. proširio ga je na cijelu Crkvu. Tako je to ostalo sve do posljednje reforme kalendara kad se opet slavi samo u mjesnim Crkvama.

Kako je taj blagdan u našem puku još uvijek prilično uvriježen, mi ćemo ga i dalje pobožno slaviti na današnji dan. Neka što boljoj proslavi Imena Marijina pomogne i ovaj prikaz.

Najprije ćemo opisati pobjedu kršćanske vojske nad Turcima koja se zbila 12. rujna 1683. U drugoj polovini XVII. stoljeća Turci su opet počeli ugrožavati ne samo pogranične krajeve svoga carstva u Hrvatskoj i Ugarskoj već su sa silnom vojskom od 250 000 vojnika, pod vodstvom Karamustafe, opkolili i Beč. Da im je pao u ruke taj grad, imali bi otvoren put daljnjem nadiranju prema zapadu.

Beč se, jer je bio dobro utvrđen grad, dulje vremena opirao neprijatelju koji ga je opsjedao. Ali, ni neprijatelj nije popuštao, već je svoj smrtonosni obruč oko opsjednutoga grada sve više stezao. Trebalo je napokon doći do odlučna i konačna okršaja. U tim, po iskušani grad sudbonosnim, časovima došlo je do velikog požara u jednoj crkvi, koji se naglo stao širiti približavajući se opasno velikom skladištu streljiva.

Izgledalo je kao da je razornu stihiju ognja upravo nemoguće obuzdati. Eksplozija skladišta baruta naprosto bi otvorila vatra neprijatelju, a grad bi potonuo u smrti svojih ruševina. Jeziva opasnost.

U tim teškim trenutcima, kad je ljudska mudrost i moć bila nesposobna i nedorasla, građani Beča i njihovi vojnici obratili su se za pomoć Blaženoj Djevici Mariji. Bio je to jednodušan molitveni vapaj izmučenih srdaca, izloženih teškoj kušnji. I dogodilo se pravo čudo. Požar se nenadano zaustavio, a barutana je ostala na sigurnom. Bilo je to upravo na svetkovinu Velike Gospe. To čudo u sve je ulilo nadu i ohrabrenje. Vojnike je zahvatila volja za daljnjom obranom i pružanjem otpora nadmoćnom dušmaninu.

Bečke crkve danju i noću bile su pune vjernika koji su molili za pomoć. Svima je bilo na usnama Marijino ime. Svi su vapili: ''Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas sada!''

No, izgledalo je kao da Nebo na tolike molbe ipak ostaje gluho. Prošla su već tri tjeskobna tjedna čekanja na pomoć. Očekivao se još samo jedan napadaj da grad padne. Već su se zapovjednici obrane sabrali na vijećanje, raspravljajući o mogućnosti predaje.

I upravo u taj kritični trenutak došla je nenadana pomoć. Gradom se prolomio radosan poklik: ''Dolaze nam u pomoć Poljaci!'' S bečkih se tornjeva u daljini opazila dobro organizirana i poredana poljska vojska koju je vodio sam njihov kralj Jan Sobieski. Radilo se o časti kršćanskoga imena i Poljaci su pritekli u pomoć. Došli su pod Beč upravo na Malu Gospu i Bečani su ponovno osjetili izravnu pomoć Blažene Djevice Marije.

Kršćanska se vojska pod zapovjedništvom Jana Sobieskoga i vojvode Karla iz Lorene smjestila na Kahlenbergu poviše Beča. Dvojica vođa zagrlili su se u crkvi Majke Božje.

Rano ujutro 12. rujna 1683. u kapeli na Kahlenbergu služio je svetu Misu kapucin, o. Marko iz Aviana, kod koje je posluživao kralj Jan Sobieski i pod kojom se pričestio. Vojnici su se također svi pričestili. Svi su molili i krunicu. Nakon Mise i molitve kralj je došao pred svoje vojnike i rekao: ''Pouzdajući se u sveto i nepobjedivo Ime Marijino, hrabro naprijed!''

Poljaci su s takvom snagom nahrupili na Turke da su oni, preplašeni, pobjegli glavom bez obzira ostavivši i svoju ratnu zastavu, mnoštvo ranjenih i ubijenih i gotovo sve svoje streljivo. Poljska je pobjednička vojska u trijumfu umarširala u Beč. Malo i veliko, građani i vojnici, nagrnuli su u katedralu da zahvale zagovoru Majke Božje za tako sjajnu pobjedu nad neprijateljem. Na uspomenu te pobjede papa Inocent XI. proširio je blagdan Imena Marijina na cijelu Crkvu, koji se slavio u nedjelju u osmini Male Gospe. Pio X. utvrdio ga je na 12. rujna, upravo na dan kad je izvojevana pobjeda nad Turcima kod Beča.

Teolog Leo Scheffczyk, govoreći o dogmatskim temeljima današnjega blagdana, mudro kaže onima koji ne vide njegovu svrhovitost: ''Pobožna se vjera ne vodi i ne pokreće kategorijama svrhovitosti.'' Rekli bismo: osim one suhe Aristotelove logike, koja graniči s matematikom, postoji i jedna druga nepisana logika srca, koju diktira život. Iz te logike srca proizišao je i današnji blagdan i pobožnost kršćanskoga puka prema Imenu Marijinu.

Leo Scheffczyk dalje kaže: ''U odlučnoj bitci godine 1683., ususret turskoj vojsci išlo se s Marijinim zastavama i zazivanjem Njezina imena. Za religiozno je mišljenje i osjećanje onoga vremena bilo jasno kao na dlanu da se u takvim, za povijest kršćanstva odlučnim, događajima Marija po zazivanju svoga imena potvrđuje kao sila koja spasava.''

Ona je Majka od sveudiljne pomoć, ine samo u sitnim svakidašnjim problemima već i u sudbini naroda, Crkve i čovječanstva. Ona ima posredničku ulogu kod svoga Sina, jedinoga posrednika između Boga i ljudi, osobito u teškim i presudnim vremenima.

Beč nije bio prvi ni jedini grad koji bi se kao 'bedem kršćanstva', nalazeći se u opasnoj situaciji, stavio pod posebnu zaštitu Majke Božje. Prema staroj predaji, već je carigradski patrijarh German I. god. 718. naredio da se svake godine na Blagovijest u čast Majke Božje pjeva himan ''Akathistos'', u zahvalu što je grad na Bosporu tri puta bio spašen: god. 627., 677. i 718. Iz divnih zaziva toga himna razvili su se i drugi koje nalazimo i u homilijama patrijarha Germana I. († 733.), a i daleko prije njega bilo je sličnih zaziva kod Theodota iz Ancire. Ti zazivi govore upravo o vjeri u zaštitu Majke Božje. Evo nekih od njih:

''Ti pomoćnice svijeta!'', ''Ti utočište kršćana!'', ''Ti naša nado i naša snago!'' Na Zapadu istu vjeru izriče molitva ''Zdravo Kraljice'', koja se pripisuje Hermanu Grbavcu († 1054.). Ta se vjera u zapadnoj ikonografiji, počevši od XIII. stoljeća, izriče na slikama koje prikazuju kako Marija svojim plaštem pruža sigurnu zaštitu onima koji joj se u obranu utječu. I naši hodočasnici u Mariji Bistrici pjevaju još i danas:

''Sa svojim svetim plaštem Ti zakrili nas,
O, Marijo Bistrička, moli se za nas!''

I mi danas, s naraštajima prije nas, vjerujemo da je opravdano i spasonosno častiti Ime Marijino.