Blagdan svetog Benedikta, opata i zaštitnika Europe

Njegov životopisac i duhovni sin, sveti papa Grgur VII., o njemu je ovako pisao:

'Bio jedan čovjek časnoga života po imenu Benedikt, a to znači blagoslovljen i po milosti i po imenu. U sebi je već od mladosti nosio ozbiljnost jednog starca. Prije je dozreo po karakteru, nego po godinama, svojoj duši nije pružao nikakve užitke. Boraveći na ovoj zemlji, prezreo je ovaj svijet sa svim njegovim čarima kao ocvao, premda ga je mogao slobodno uživati.'

Benedikt se rodio oko 480. godine u Norciji u Italiji. Potekao je iz dobrostojeće obitelji koja ga je poslala u Rim kako bi se tamo obrazovao. U gradu se živjelo lakoumno, pohlepno, trčalo se za užicima premda je opasnost od barbara bila trajna. Benediktov duh težio je višim i sadržajnijim.  

Napustio je zato studij u Rimu i povukao se u jednu špilju kraj Subiaca u Italiji. Živio je kao pustinjak i okupljao učenike, a prema legendi hranu mu je donosio pitomi gavran. Sa svojim sljedbenicima osnovao je i sagradio u Campagni samostan Monte Cassino, matičnu opatiju novog reda i središte vjerskog života kroz nekoliko stoljeća.

Benedikt je proučio redovničko pravilo svetog Bazilija Velikog i na poticaj svoje sestre blizanke Skolastike, napisao je Redovnička pravila: prvi zakonik redovništva na Zapadu koji je ujedinio rimsko pravno iskustvo s kršćanskom pobožnošću i praktičnim ciljevima.

Veliki učitelj redovništva  prošao je i kroz napasti. Životopisci pišu da je u samoći osjetio jake  napasti u tijelu. Tad se svukao i gol bacio u kupine koje su ga izbole. Benedikt je shvatio da čovjek mora biti odlučan, ali da ipak ne mora upotrebljavati uvijek najdrastičnija sredstva.

Kasnije je preuzeo vodstvo neke monaške zajednice u Vicovaru. Želio je uvesti red u samostan što se nije svidjelo tamošnjim redovnicima koji su ga htjeli otrovati. Ideal redovničkog života iznio je u svojim pravilima i razvio posve odmjerenu i uravnoteženu askezu. Upravo će uravnoteženost i smisao za sklad biti jedna od značajki njegove duhovnosti.   

Iz Vicovara se Benedikt vratio u Subiaco. Mnoge su ga redovničke zajednice zamolile da im bude duhovni otac. Podijelio ih je u 12 malih samostana te svakome od njih na čelo postavio jednoga oca. Tako se polako počeo oblikovati benediktinski način redovničkog života, škola služenja Gospodinu u kojoj je vladao duh prve Crkve u Jeruzalemu.

U tome načinu apostolskog života, naročito su se poštovale kreposti poslušnosti, molitve i rada. Stvarao se benediktinski ideal: ora et labora - moli i radi.

Svojim zajednicama kao glavno pravilo dao je ovaj program: 'Božjem djelu ili Božjoj službi ništa drugo ne smije se pretpostaviti'.

Benedikt je izgradio samostan na Monte Cassinu gdje i umro 21. ožujka 547. godine.

Smrt svetog Benedikta sveti Grgur ovako opisuje: 'Dao se odnijeti u crkvu i svoje slabe udove naslonio je na ruke svojih učenika. Ondje ustade i ruke podiže prema nebu te izgovarajući riječi molitve predade duh'.  

Papa Pavao VI. proglasio je Benedikta svecem i zaštitnikom Europe. Njegovi benediktinci najstariji su katolički monaški red i sve do 13. stoljeća imali su vrlo važnu ulogu u promicanju zapadnog kršćanstva.

Ženski red benediktinki osnovala je Benediktova sestra Skolastika. Prvi benediktinci u Hrvatskoj javljaju se u 9. stoljeću. Knez Trpimir osnovao je  samostan u Rižinicama kod Solina, a tad je osnovan i benediktinski samostan u Karinu kraj Obrovca te na otoku Visu.