Sv. Marija Krucifiksa – prva Službenica Milosrđa

Paola Di Rosa, kasnije Marija Krucifiksa, rođena je u Brescii 1813. godine u brojnoj obitelji plemića Clementa i grofice Camille, kao šesto od devetero djece. Odgajana u kršćanskom duhu isticala se u kreposnom življenju i vršenju malih djela milosrđa. Živjela je sretno djetinjstvo.
 
U 11. godini razboljela se od teške bolesti. Njezina majka prikazala je svoj život za svoju malu Paolinu. Kasnije je Paolina ozdravila ali i ostala bez svoje majke. U tim teškim trenucima svoju bol  zbog gubitka voljene osobe povjerila je Blaženoj Djevici Mariji koju je uzela kao drugu Majku.
 
Nakon smrti majke otac ju je odveo u samostan sestara od Pohođenja na školovanje. Za vrijeme boravka kod sestara, unatoč svojoj tjelesnoj slabosti zbog bolesti koju je pretrpjela isticala se u požrtvovnosti, molitvi i vrijednom radu i učenju. Često se odricala poklona koje je dobivala i dijelila je s ostalim djevojčicama.
 
Vratila se u roditeljsku kuću u 17. godini, te molila Gospodina da joj pokaže put na kojem je želi. Osjećala je u sebi želju za služenjem Bogu i bližnjima, ali nije znala kako ostvariti taj poziv.  Nekoliko godina pomagala je ocu u tvornici svile, brinula se oko djelatnika tvornice te  poučavala djevojke i djecu u župi o vjerskim istinama.
 
Kada je 1836. u Brescii i okolici počela harati zarazna bolest kolera, Paola je shvatila da je Bog poziva na služenje umirućima. U tome ju je ohrabrio duhovni vođa, mons. F. Pinzoni.
 
U 23. godini zajedno sa Gabrijelom Bornatti ušla je u bolnicu i u svakom patniku gledala i posluživala Krista raspetog. Vidjevši njezin primjer slijedile su je i druge djevojke. Po završetku zarazne bolesti Paola i njezine sljedbenice nastavile su služenje u bolnicama te odlučile posvetiti se Bogu služenjem u bolnicama te tako osnovale Pobožno udruženje. U kolovozu 1839. godine uputile su molbu za priznanje pobožnog udruženja i dozvolu za služenje u brescianskoj bolnici. Godinu dana kasnije Paola i 32 sestre ušle su u bolnicu i nastavile služenje najpotrebnijima.
 
Za vrijeme rata sestre su njegovale ranjenike i pomagale progonjenim svećenicima. Na putu do priznanja nove Družbe, Paola i druge sestre prošle su mnoge kušnje,  neprihvaćanja i klevete od strane civilne vlasti i uprave bolnica u kojima su djelovale. To ih nije obeshrabrilo već sjedinilo još više s Raspetim Gospodinom kome su željele služiti i posvetiti se.
 
U svom radu Paola je podršku i pomoć imala kod svog oca Clementa Di Rosa i duhovnog vođe mons. Faustina Pinzoni koji joj je pomogao oko sastavljanja prvih Pravila Družbe.  Nakon smrti mons. Pinzonia, Paolin duhovni vođa bio je mons. Bianchini. U rujnu 1850. godine Paola se zaputila u Rim kako bi kod svetog oca Pape dobila odobrenje Pravila i priznanje Družbe.
 
24. listopada iste godine Papa Pio IX. primio je Paolu i tajnicu Oktaviu Tedeschi obećavši im da će razmotriti njihovu molbu. Paola i njezina tajnica vratile su se u Bresciu 5. siječnja 1851. sa odobrenjem Svete Stolice za njihovu Družbu.
 
Nakon odobrenja Pravila nove Družbe koja je nastala, 18. lipnja 1852. u crkvi sv. Lovre u Brescii Paola i njezine sestre primile su redovničko odijelo i položile redovničke zavjete. Paola je tada sebi uzela ime sestra Marija Krucifiksa – raspeta. Nekoliko dana kasnije sestra Marija Krucifiksa proglašena je poglavaricom Družbe.
 
S vremenom su otvarale nove zajednice širom Italije gdje su bivale pozvane kako bi milosrdnom ljubavi služile i pomagale tjelesnim i duhovnim potrebama bližnjih. Njihov apostolat širio se i na područje odgoja gluhonijemih djevojčica, sirotištima, radu s djevojkama i ženama koje su na rubu društva. Za života sestra Marija Krucifiksa otvorila je 6 zajednica širom Italije i dvije u Hrvatskoj.
 
Iscrpljena u služenju i radu u bolnicama s. Marija Krucifiksa umrla je 1855. u 42. godini života, na glasu svetosti. Blaženom je proglašena a svetom 1954. godine. Nakon smrti sestre marije Krucifikse Družba dalje se širila i danas živi služeći milosrdnom ljubavlju najpotrebnijima…

Pogledajte priču o njezinom životu: