Sveta Terezija Avilska, prva crkvena naučiteljica

Engleski povjesničar Macaulay u jednom svom eseju nazvao je sv. Tereziju Avilsku 'srcem katoličke reforme', a Gisbert Kranz misli da ona pripada čovječanstvu, što znači da je zajednička svojina cijelog čovječanstva.

Sveta Terezija Avilska rođena je 28. ožujka 1515. godine u španjolskom gradu Avili. Bio je to glavni grad istoimene pokrajine u Staroj Kastiliji. Terezijini roditelji, don Alonso Sánchez de Cepeda i dona Beatriz de Ahumada, bili su plemići. Imali su dvanaestoro djece. Najmlađa je bila Terezija.

S 19 godina ušla je u samostan časnih sestara karmelićanki. Činilo joj se, naime, da zbog svoje vesele naravi ne će moći spasiti dušu ako ostane u svijetu. Redovnički život shvatila je vrlo ozbiljno. Zbog prevelike revnosti, za samo godinu dana u samostanu toliko se iscrpila, da se nasmrt razboljela. Četiri dana ležala je nepomično ukočena. Već su joj odredili i grob i molili za nju pokojničke molitve. Međutim, Terezija je najednom ustala sa svoje bolesničke postelje. To čudesno ozdravljenje pripisivala je sv. Josipu kojemu se molila u vrijeme bolesti. Nakon ozdravljenja, proživjela je 18 godina, u osrednjem zdravlju.

Ali, otkad je jasno vidjela da ju Bog više ne želi gledati u razgovoru s ljudima, već s anđelima, i kad je svoje srce s Njegovim velikim mogućnostima 'nastojala uskladiti' sa Srcem Kristovim, do tada prosječna karmelićanka postala je jaka žena, velika redovnica, koja je nastojala svoj život proživljavati u duhu Evanđelja. I u tome je bila sva obnova Karmela, obnova koja je išla polako, uz mnoge poteškoće, ali koja je posve preobrazila redovnički život. Rodio se novi, idealni Karmel, nama dobro poznate bosonoge karmelićanke, dostojne kćeri, velike majke Terezije od Isusa.

Radi obnove Karmela, Terezija je putovala cijelom Španjolskom. Nije više bilo poteškoće i zapreke koja bi ju zaustavila. I to je bio život njezine posljednje 22 godine. Iz tog su života kao najzreliji plodovi onoga razdoblja nastala njezina pisana djela: ''Knjiga milosrđa Božjeg'', ''Moj život'', u kojoj je majstorski i duboko psihološki opisala povijest svoga života, ''Put savršenosti'', ''Zamak duše'', ''Osnuci'', kao i nebrojena pisma te svjedočanstva uzvišene mistične lirike.

Naslućujući sve kušnje koje čekaju Crkvu i kršćanstvo, vapila je: ''O, kršćani, vrijeme je da branite svoga Kralja te da se u tako velikoj zapuštenosti oko Njega svrstate! Jer malen je broj vjernih koji ga još okružuje; veliko je naprotiv mnoštvo onih koji slijede Lucifera. No, najgore je što oni koji se na vani očituju kao Gospodinovi prijatelji, potajno ga iznutra izdaju, tako da On ne nalazi gotovo nikoga na koga bi se mogao osloniti.''

No, Terezija je znala i vjerovala da je odlučujuće oružje jedino molitva, jer iz nje i druga sredstva dobivaju svoju jakost. Zato je u borbi za Krista i Crkvu osnivala samostane u kojima će njezine sestre moliti i na taj način za Kraljevstvo se Božje boriti.

Umrla je u noći između 4. i 15. listopada 1582. godine. Te je noći, naime, stupio na snagu današnji, gregorijanski kalendar, a tada je zbog točnog računanja vremena izbrisano deset dana. Tako je nakon 4. odmah stupio 15. listopada. Terezija je svetom proglašena 1622. godine. Papa Pavao VI. proglasio ju je 1970. prvom ženom naučiteljicom Crkve.

Njezin kult proširio se u naše krajeve u vrijeme carice Marije Terezije. Tada je sagrađen niz crkava u sjevernoj Hrvatskoj. Popularnost ove svetice ni danas ne jenjava, u današnje vrijeme, kada je broj časnih sestara sve manji, bosonoge karmelićanke problema sa zvanjima nemaju.

Bosonoge karmelićanke najstroži su ženski red. Kada djevojka jednom uđe u samostan, život provodi u molitvi, razmatranjima i tišini, i više nikad ne izlazi iz njega. Karmelićanke je u Hrvatsku doveo blaženi kardinal Alojzije Stepinac s nakanom da mole za hrvatsku domovinu i narod.

Sveta Terezija Avilska zaštitnica je Španjolske, ali i grada Požege.

Naime, papa Ivan Pavao II. utemeljio je 1997. godine biskupiju sa sjedištem u gradu Požegi i imenovao dr. Antuna Škvorčevića za njezina prvog biskupa. O dotadašnjoj župnoj crkvi sv. Terezije Avilske u Požegi, Papa u svom apostolskom pismu o utemeljenju biskupije određuje: ''Crkvu Bogu podignutu u tom mjestu, a posvećenu u čast sv. Terezije, uzdižemo na stupanj i dostojanstvo stolne crkve, podjeljujući joj prava i povlastice koje takvim hramovima pripadaju.''

Imendan čestitamo svima koji nose ime Terezija, Tereza, Tera, Terica, Terka, Terezita, Reza, Rezika, Leska, Lesa.