Sveta Barbara
Sveta Barbara živjela je u 3./4. st., a prema predaji svoju je vjeru u Isusa Krista posvjedočila smrću i to tako da ju je vlastiti otac, jer se nije htjela odreći kršćanstva, ubio.
Crkva liturgijski časti sv. Barbaru, zaštitnicu rudara, ratara, talioničara i topnika, a njezin se zagovor često traži za dobru i blaženu smrt.
U nekim je krajevima uz blagdan svete Barbare vezan i običaj sijanja božićne pšenice (dok se u drugima ona sije na blagdan sv. Lucije, 13. prosinca), a u nekim (posebno njemačkog govornog područja) na taj se dan odreže grana trešnje (višnje, šljive…) i stavi se u vodu kako bi do Božića procvjetala.
A evo i jednog starog slavonskog običaja…
Susjedi bi dolazili jedni drugima u kuće i ovako blagoslivljali: 'Hvaljen Isus! Čestitam vam sv. Barbaru! Rodilo vam se, telilo se, ždrijebilo se, prasilo se, janjilo se, macilo se i leglo se! Živi i zdravi bili!' Domaćin bi na to odgovorio: 'Živ i zdrav i ti bio!', a onda bi se počastili domaćom kobasicom…
Molitva sv. Barbari za dobru smrt
Sveta djevice Barbaro! Kad si svjedočila za svetu vjeru Isusovu svojom krvlju, onda ti je premilostivi Isus obećao da će oni koji te zazivaju u pomoć biti oslobođeni od nagle i nepripravne smrti. Učini, dakle, pomoćnice moja, da se Isus spomene prolivene djevičanske krvi i žarke ljubavi tvoje te po dobrostivom obećanju svojem ne dopusti da duša moja izađe iz tijela prije nego što se očisti pravom ispovijeđu i Presvetim se Oltarskim Sakramentom okrijepi za put u vječnost! Amen! (Pučka predaja)
