Sveta Faustina Kowalska
Sestra Faustina, tj. Helena Kowalska, rođena je na 25. kolovoza 1905. godine u selu Glogowiec, u Poljskoj, kao treće od desetero djece u obitelji Marianne i Stanislawa Kowalskog.
Već od djetinjstva odlikovala se ljubavlju prema molitvi, marljivošću pri radu, poslušnošću i osjećajnošću prema siromašnima.
''Po prvi puta čula sam glas Božji u mojoj duši u sedmoj godini života kao poziv savršenom životu, ali nisam bila uvijek poslušna glasu Milosti. U 18. godini života, žarka molba mojim roditeljima za dopuštenje da pođem u samostan naišla je na njihovo odlučno odbijanje... Jednom pođoh s jednom od svojih sestara na ples. Kad su svi bili u najboljem raspoloženju, moja je duša osjećala unutarnje muke. U trenutku kad sam započela plesati, ugledah pored sebe Isusa, prljavog, razgolićenog Isusa, cijelog u ranama, govoreći mi: 'Koliko dugo ću te podnositi i dokle ćeš oklijevati?' U tom trenutku zanijemi draga glazba, nesta društvo u kojem sam se nalazila, ostadosmo Isus i ja. Sjedoh pokraj moje drage sestre i pokušah sakriti glavoboljom ono što se u mojoj duši zbivalo. Nakon nekog vremena potajice napustih društvo i moju dragu sestru i otiđoh u katedralu sv. Stanislava Kostke. Tamo sam čula riječi: 'Otputuj odmah u Warszawu, tamo stupi u samostan'. Podigoh se iz molitve, dođoh kući i spremih potrebne stvari.'''
(Dnevnik s. Faustine br. 7-10)
Za vrijeme boravka u samostanu u Plocku, 22. veljače 1931., imala je prvo viđenje Milosrdnog Isusa, koji joj pri tom mističnom susretu daje zadaću da naslika Njegovu sliku, upravo takvog kakvog ga vidi, te da proširi njezino štovanje po cijelome svijetu. U sljedećih nekoliko godina njezini su se mistični susreti s Isusom nastavili. Pri njima, Isus ju je upoznavao sa svojstvom Božjega milosrđa te joj objavljivao nove načine štovanja milosrđa.
Njezina zadaća, po Isusovoj želji, bila je: usrdno moliti Božje milosrđe za cijeli svijet, primjenjujući pritom nove načine pobožnosti prema Božjemu milosrđu; štovati sliku Milosrdnog Isusa s natpisom ''Isuse, uzdam se u Tebe''; slaviti svetkovinu Božjega milosrđa prve nedjelje poslije Uskrsa; moliti krunicu Božjega milosrđa; štovati čas milosrđa – čas Isusove smrti na križu (15 sati) i širiti pobožnost Božjemu milosrđu.
Život sestre Faustine posebno se odlikovao ljubavlju prema grješnicima, siromasima, umirućima i dušama u čistilištu, za koje je neumorno molila i žrtvovala se. Uz mnoge izvanredne milosti, život joj je bio obilježen mnogim trpljenjima. Trpjela je na različite načine: sumnjajući u istinitost ukazanja; zbog sumnji i nerazumijevanja bližnjih; zbog nemogućnosti provedbe u djelo Isusovih želja i teškoća na koje je pritom nailazila; zbog grijeha čovječanstva te nezahvalnosti i hladnoće kojom ljudi uzvraćaju Bogu na Njegovu milosrdnu ljubav; osjećala bi fizičke i duhovne patnje kada bi se molila i žrtvovala za druge; u svojoj dubokoj povezanosti s Isusom, nekad je osjećala Njegove rane na svome tijelu te Njegovu smrtnu napuštenost.
Velika pomoć i potpora u provedbi njezina poslanja bio joj je njezin duhovnik, danas blaženik, vlč. Mihael Sopoćko, koji je nakon njezine smrti nastavio širiti poruku Božjeg milosrđa. O njemu s. Faustina piše: ''Ovaj svećenik je velika, sve do ruba Bogom ispunjena duša''.
Sestra Faustina, iscrpljena i oslabljena tuberkulozom i patnjama koje je podnosila kao žrtvu za spas grješnika, umrla je u samostanu Krakow Lagiewniki 5. listopada 1938. godine, u 33. godini.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1993. godine, a 2000. i svetom. Tako je s. Faustina postala prvom sveticom trećeg tisućljeća. Zaštitnica je djece, siromašnih obitelji, kućnih pomoćnica, kuharica i kuhara, vrtlara, portira, djevojaka i mladića koji žele u samostan te poljskog grada Lodza. Spomendan joj slavimo 5. listopada.
