Sveta Katarina de Ricci – redovnica, mističarka i stigmatičarka

Sveta Katarina de Ricci – redovnica, mističarka i stigmatičarka

Dobila je rane Isusove na rukama i nogama te rane trnove krune koje su joj na glavi ostale cijelog života.

ricci-katarina.jpg
Autor
sveci.net/Laudato/D.T.
Fotograf
laudato.hr
Objavljeno:
 
13.02.2023 09:36

 

Sveta Katarina de Ricci daje nam primjer jedne 'silovite' duše koja se svim silama bori za Božje kraljevstvo. Rodila se 25. travnja 1523. od oca Pierfranceska de Ricci i majke Katarine Ponzano. Obitelj de Ricci ubrajala se među najodličnije plemićke obitelji u Toskani. Maloj Aleksandri ili Sandrini, kako su ju nazivali, otvarao se život pun bogatstva, blagostanja, ugleda, užitaka i mogućnosti za izobrazbu, što je mnogim djevojkama onoga vremena bilo prikraćeno.

No, Bog se raznim događajima brzo umiješao u život sretne djevojčice. Već u petoj godini izgubila je dobru majku koja ju je htjela bogobojazno odgojiti. Postavši siroče, primila ju je u samostan S. Pietro in Monticelli njezina rođakinja, opatica toga samostana. Sandrina je već od ranog djetinjstva osjećala snažne nutarnje poticaje prema razmatranju Spasiteljeve Muke. U tom je razmatranju sve više napredovala i nije čudo da se odlučila za redovništvo te stupila u dominikanke i dobila ime Katarina.

Kao redovnica bila je izložena mnogim kušnjama: teške bolesti iznutra, poniženja i prijezir sestara izvana. No, baš sve to omogućavalo joj je da se sve više suobliči s Onim čiju je patnju neprestano razmatrala. Spasitelj joj je zauzvrat uzvraćao mističnim milostima i prosvjetljenjima. Zbog njih su joj se obraćali za savjet knezovi, biskupi, ali isto tako i mali jednostavni ljudi. Sa svima njima bila je u neprestanom dopisivanju. Dopisivala se i s velikim svetcima i velikanima svoga vremena, sa sv. Filipom Nerijem, sv. Karlom Boromejskim, sv. Magdalenom de Pazzi, vojvodskom kućom Medici, s Ivanom Austrijskom i drugima.

Veliku je djelatnost razvila i u samostanu, u kojem je u više navrata bila poglavarica. Tada je u njemu cvao redovnički život, o čemu svjedoči broj od 160 sestara. Svima je bila uzor redovničkog opsluživanja zavjeta i pravila. Razmatranje Isusove Muke bijaše stup i oslonac sve njezine duhovnosti. Kao plod tih razmatranja sastavila je za svoju zajednicu ''Kantik muke'', koji su sestre molile svakoga petka u korizmi.

Katarina de Ricci umrla je 1. veljače 1590. Blaženom je proglašena 1732., a svetom 1746. Na krštenju je dobila ime Aleksandra – Sandrina.  U petoj godini izgubila je majku. Kao siroče primljena je u samostan S. Pietro in Monticelli, jer je njezina rođakinja bila opatica. Od najranije dobi osjećala je želju da razmatra Muku Spasiteljevu. Kao redovnica dominikanka dobila je ime Katarina. Bilo joj je 13 godina u samostanu Prato. Razbolila se i bila je više godina bolesna. U bolesti je razmatrala Muku Isusovu i dobivala je izvanredne milosti. O tome je tajila. Sestre su ju osuđivale da je lijena i da spava kad je izostajala ili kasnila na zajedničke dužnosti. Od veljače 1542. sveta Katarina od četvrtka u podne do petka u podne na sebi je doživljavala Kristovu Muku dok je promatrala Muku Isusovu. 

Dobila je rane Isusove na rukama i nogama te rane trnove krune koje su joj na glavi ostale cijelog života. Službena crkvena komisija u nekoliko je navrata ispitivala taj fenomen i ustanovila je da se ne radi o prijevari. Zato je Svetica zamolila da joj Isus oduzme vidljive vanjske znakove rana. I bila je uslišana. Uz promatranje Muke Isusove veoma je častila i Presveti Oltarski Sakrament. Veoma intenzivno osjećala je prisutnost Božanskog Zaručnika u Euharistiji. I nije se prevarila čak ni na Veliki petak, kad je oltar bio raskriven a Svetohranište otvoreno – ipak je ona imala svijest da je Spasitelj tu prisutan i ostala je u klanjanju. Oberica je to primijetila i skrenula pažnju Katarini da je uklonjeno Presveto. Tada je Katarina glasno rekla: ''Zar nisi tu, moj Predragi?'' Gospodin joj je odgovorio: ''Ja sam ovdje, draga Zaručnice!'' I doista se ustanovilo da je svećenik prije ostavio nekoliko hostija sasvim u dnu svetohraništa za bolesnike. U ono vrijeme, kad nije bila uobičajna česta pričest, kad je Katarina došla u samostan, molila je ispovjednika da joj dopusti češću svetu pričest. S velikom je pobožnošću i poniznošću tražila tu milost od Gospodina. Bila je uslišana. Dobila je dopuštenje da može uvijek pristupiti Stolu Gospodnjem. Često je prije svete pričesti imala viđenje Spasitelja u liku  lijepog  Djeteta. Kad se približio čas njezina skončanja – klečeći je primila svetu pričest s neopisivom pobožnošću 2. veljače 1590.

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: