Sveta Marija Margareta Alacoque – svetica Presvetog Srca Isusova
Prisjećamo se svetice najzalužnije za širenje pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu koje se danas slavi. Marija Margareta Alacoque najzalužnija je za čašćenje Kristove milosrdne ljubavi iskazane prema svim ljudima.
Marija Margareta Alacoque je rođena 1647. godine kao peto dijete u imućnoj obitelji. Od najranije sobi je bila posebno pobožna prema Presvetom Sakramentu te je radije izabirala tišinu i molitvu umjesto dječjih igra. U dobi od pet godina, kada je boravila kod kume čija je kći bila časna sestra, čula je za zavjete te je bez ičijeg znanja na svetoj misi izrekla svoje prve zavjete riječima: “O moj Bože, vama posvećujem svoju čistoću i zavjetujem se na doživotnu čednost.“
Kada joj je u dobi od deset godina umor otac, s majkom se preselila kod rođaka koji su ih zlostavljali te im oduzeli novac i imanje. Tada joj je jedina utjeha bila molitva, a u tim je trenucima počela primati i prve objave Isus Krista.
Sa šesnaest godina majka ju je uvela u svijet plemstva, u javni život. Tako je sudjelovala na raznim svjetovnim događanjima, plesovima i druženjima, ali jedne večeri, kad se vratila s bala, imala je viziju bičevanog Krista. Tada je osjetila kajanje zbog vlastite nevjere prema Isusu koji joj je iskazao toliku prisnost i ljubav.
Posjećivala je mnoge samostane, no tek je po dolasku u samostan od Pohođenja BDM u Paray-le-Monialu čula unutarnji glas: „Ovdje te želim imati“.
U samostan je ušla 25. svibnja 1671 u dobi od 24 godine. Nedugo nakon ulaska primila je više privatnih vizija i objava. Svakako je najpoznatija vizija iz lipnja 1675. kada joj je Isus pokazao na svoje srce i rekao: „Ovo je srce koje je toliko ljubilo ljude sve do potpunog predanja da im pokaže svoju ljubav, a većina mi nije ni zahvalna.“ Drugi put je Gospodin rekao: „Moje božansko Srce gori od ljubavi prema čovjeku, a posebno prema tebi“. Od tada se svetica nastojala uključiti u promicanje posebne pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu.
Njezine sestre iz samostanu nisu je prihvaćale i davale su joj pogrdne nazive kao što je "vizionarka“. No Margareta je bila izrazito ponizna i poslušna pred tim progonima. U toj joj je duhovnoj borbi najviše pomogao otac isusovac Klaudije La Colombière za kojeg je Isus Margareti rekao da je „pravi i savršeni prijatelj“. Otac Klaudije je bio njezin ispovjednik i njemu je povjeravala svoje vizije i Kristove riječi. Od tada je, uz njegovu pomoć, počelo čašćenje Presvetom Srcu u Svetoj uri, koja se moli svaki četvrtak od 23 sata do ponoći u sjećanje na Isusovu molitvu i agoniju u Getsemanskom vrtu, a sastoji se od molitve pokajanja, bdijenja i čina prostracije. Sam Krist je također poželio da se u petak, osam dana nakon Tijelova, časti njegovo Srce.
Bolujući od raznih bolesti cijeli život, Marija Margareta Alacoque je umrla 1690. godine u dobi od 43. godine odbijajući svako olakšanje boli: „Sve što imam na Nebu i sve što želim na zemlji, to si samo ti, moj Bože“. Tako je umrla izgovarajući ime Isusovo.
Proglašena je blaženom 1864., a svetom 1920. godine.
