Sveta Ruža Limska
Zavjetovala se na čistoću, a da bi od sebe odvratila sve napasti i grijehe svijeta, svoju je vanjštinu nagrdila paprom i lužinom.
Ruža je rođena u Limi, glavnom gradu Perua, 20. travnja 1568. Na krštenju je po baki dobila ime Izabela. No, jedna Indijanka, kućna pomoćnica, promatrajući lijepo lice djevojčice, nalik na ružu, prozvala ju ju Ružom, a to lijepo ime prihvatila je cijela obitelj. Štoviše, kad je biskup Lime, sv. Turibije, djevojčicu krizmao, učinio je to na ime Ruža. Tim imenom ona je ušla u povijest svoje domovine i cijele Crkve.
Svaki svetac ima svoju karizmu, nešto na što ga Duh Božji naročito potiče. Kod Ruže je to bila cijeli život tražena i prakticirana pokora. Ona je bila upravo dovitljiva i neumorna u traženju novih oblika i čina pokore. Budući da je bila lijepa, roditelji su ju htjeli udati za mladića iz jedne dobre obitelji. No, Ruža je za zaručnika izabrala Isusa Krista i Njemu se sva predala. Da bi nekako onemogućila udaju, ošišala je svoju lijepu kosu te je svoje ruke umočila u vapno i tako ih nagrdila. Oko bokova je cijeli život nosila opasan lanac, a na glavi željeznu bodljikavu krunu. Nosila je i pokorničku košulju, bičevala se, postila te stanovala u maloj kolibi koju je sagradila u vrtu roditeljske kuće.
No, aktivnost Ruže Limske nije se iscrpila jedino u pokori. Ona se vježbala i u drugim krjepostima, a stekla je naobrazbu i kulturu kakvu je malo koja žena u ono doba imala. I tako je njezin život za njezine suvremenike postao znak i poticaj. Ljudi su joj se divili, no i osjećali su se potaknuti da i sami budu bolji.
Ruža je u 20. godini života obukla odijelo dominikanske trećoredice. Ono ju nije dijelilo od svijeta, već joj je dalo još veći ugled da u svome rodnome gradu, idući među ljude, čini dobro svake vrste. Kraj svega toga našla je uvijek vremena da sate i sate moli i razmatra. Molitvu bi prekidala ručnim radom, u kojem je stekla veliku vještinu.
Enrique Dussel spominje tri veoma značajna djela što ih grad Lima duguje svojoj velikoj svetici. Ona je osnovala prvi kontemplativni samostan u Južnoj Americi. Drugo djelo je stalna služba siromasima, na što je poticala i svoju majku, a treće djelo Ruže Limske bijahu misije te nam u tome i danas može poslužiti kao lijep primjer misijske svijesti i zalaganja za misije. Umrla je 24. kolovoza 1617. ponavljajući u agoniji neprestano ove riječi: ''Isuse, Isuse, ostani kod mene!'' Papa Klement X. proglasio je 12. ožujka 1672. Ružu Limsku svetom.
Pokopana je u Limi u samostanu Rosario, a s njom su pokopana još dva svetca: sv. Martin de Porres i sv. Ivan Macias, obojica dominikanci.
