Sveti Bonaventura – autor životopisa svetog Franje Asiškog
Danas slavimo ''serafskog crkvenog naučitelja'', svetog Bonaventuru. Rođen je 1221. kao Giovanni Fidanza u talijanskom gradiću Civita di Bagnoregio (Lazio), kao sin Marije di Ritello i liječnika Giovannija.
Sam svetac svjedoči kako je u djetinjstvu bio izliječen po zagovoru sv. Franje i da je, dok ga je svetac držao na mukama, uskliknuo: ''O, buona ventura!'' / ''O, dobre li sreće!''
Na blagdan sv. Franje Asiškoga god. 1666., u 22. godini života odjenuo je redovničko odijelo franjevca konventualca u Nocera dei Pagani, uzevši ime Bonaventura i postavši vrijedan duhovni sin Asiškoga Siromaška.
Učenik Aleksandra Haleškoga i Ivana iz La Rochellea, prijatelj svetog Tome Akvinskog i svetog kralja Louisa IX., od 1257. do 1274. djelovao je kao general franjevačkog reda. Bio je biskup Albana (Italija) i kardinal. Kad su mu Papini izaslanici donijeli kardinalski šešir, on je u dvorištu prao suđe, pa im je rekao: ''Objesite šešir na onu granu dok ne završim pranje!'' Zaljubljenik Srca Isusova, iz Njegove ljubavi crpio je snagu za svoju ljubaznost kojom je sve osvajao.
Bio je veliki znanstvenik, teolog i mistik. Kad ga je posjetio sveti Toma Akvinski, upitao ga je odakle mu tolika mudrost. Bonaventura mu je među knjigama iza zastora pokazao raspelo i rekao: ''Ovo je moja mudrost!'' Napisao je životopis svetog Franje Asiškog (Legenda maior seu Vita), remek-djelo srednjovjekovne hagiografije.
Toma Akvinski uskliknuo je: ''Pustimo da jedan svetac piše o drugome!'' Bonaventura je autor brojnih djela, među njima filozofske, teološke i mističke rasprave ''Put duše k Bogu'' (Itinerarium mentis in Deum), o tome kako se čovjek preko šest stepenica uzdiže do Boga, sve do mira prave kontemplacije.
Kao tajnik pape Grgura X. bio je sudionik Općeg sabora u Lyonu, gdje je i preminuo na današnji dan 15. srpnja 1274. Svetim ga je proglasio 1482. papa Siksto IV., a crkvenim naučiteljem (''Doctor Seraphicus'') 1588. papa Siksto V.
Zazivaju ga kod crijevnih bolesti, a zaštitnik je brojnih gradova, učilišta, župa, crkava i kapela diljem svijeta i naših krajeva (katedrala u Banjoj Luci, Banjolučka biskupija, franjevački samostan u Visokom).
