Sveti Ćiril i Metod

Braća Ćiril (pravo ime Konstantin, ime Ćiril uzeo je nakon zaređenja) i Metod, obojica su rođena u Solunu. Poznati su i kao Solunska braća, Sveta braća i Slavenski apostoli. 

Metod je bio upravitelj jedne arhontije u istočnoj Makedoniji, dok je Ćiril, odgojen na carskom dvoru, nakon završenih filozofskih i teoloških studija postavljen za bibliotekara Svete Sofije u Carigradu i učitelja filozofije na carigradskoj visokoj školi.

Kad su zatraženi biskupi i svećenici koji će propovijedati kršćansku vjeru na slavenskom jeziku, Bizant je poslao njih. Ćiril je sastavio prvo slavensko pismo (glagoljicu) i na jezik makedonskih Slavena iz okolice Soluna preveli su najnužnije crkvene knjige. Na taj su način stvorili prvi slavenski književni jezik i postavili temelje slavenskoj književnosti. 

Uspjeh njihove misije njemački kler nije pozdravio, te protiv slavenskih misionara počinju podmuklu borbu. 

Papa Hadrijan u slavenskim misionarima vidi dobre pomagače u borbi protiv osiljenih i neposlušnih njemačkih nadbiskupa i njihova suverena te ih svečano prima. 

U Rimu se Ćiril razbolio i uskoro kao redovnik umire. Sahranjen je u crkvi sv. Klementa, gdje je i danas sačuvan njegov grob. 

Metod nastavlja rad u Panoniji i Moravskoj, no njemački biskupi osuđuju ga i bacaju u tamnicu, gdje je ostao dvije i pol godine. Godine 873. Metod je na Papin nalog pušten iz tamnice, ali slavenska je liturgija zabranjena. Ipak, papa Ivan VIII. potvrdio je slavensko bogoslužje bulom Industriae tuae iz 880. godine. 

Metod prevodi u Moravskoj na slavenski jezik Bibliju. Nakon njegove smrti u Moravskoj je zabranjena slavenska liturgija. 

Prijevodom liturgijskih i biblijskih knjiga udarili su Ćiril i Metod temelje slavenskoj pismenosti te se smatraju suzaštitnicima Europe.