Sveti Filip i Jakov
Sveti Filip i Jakov, Isusovi učenici, spominju se u sva četiri Evanđelja i Djelima apostolskim, kad se spominju imena Dvanaestorice.
Filip je bio uz Isusa kad je čudesno umnožio kruhove. Bio je to uistinu dan za pamćenje, dug i sparan. Ljudi koji su slijedili Isusa, još su od jutra slušali Njegove riječi i pratili ga na Njegovu putu. Bili su umorni i gladni. Isus ih nije takve želio otpustiti kući. Iz Njegovih ruku proizišlo je dovoljno riba i kruhova kako bi se svi nasitili.
Filip je bio jednostavan i konkretan čovjek. Slijedio je Isusove riječi kad se On jednostavnim rječnikom izražavao o ribama, uzoranim poljima, sjemenju, shvaćajući pritom kako svaka slika nosi poruku. Shvaćao je kako je nužno biti otvoren za djelovanje Božje, ljubiti bližnjega i biti otvoren spasenju.
Sveti Filip bio je misionar i svjedok Kristove Radosne vijesti. Prema predaji, umro je raspet poput svog Učitelja, vjerojatno u Hierapolisu, za vrijeme Domicijanovih progona. Njegovi zemni ostatci preneseni su u crkvu Svetih apostola u Rimu.
Jakov se naziva još i Mlađi, kako bi ga se razlikovalo od Jakova apostola, koji je bio brat Ivana Evanđelista. Sveti Jakov bio je sin Alfejev i Isusov rođak.
Spominje ga se kao biskupa Jeruzalema u ranokršćanskoj zajednici. Upravo je zahvaljujući Jakovu završila polemika u Saboru koja je ometala prve korake kršćanstva.
Poznat je kao autor Prve od sedam katoličkih poslanica. Naslovio ih je: ''Dvanaestorima plemenima raseljeništva“, odnosno ''Židovima obraćenima na kršćanstvo koji su iselili u Siriju, Feniciju i Cipar''.
Pozivajući se na Isusov govor na gori, on progovara o idejama vodiljama za kršćanski život, a to su: djelotvornost molitve, pouzdanje u Boga i djela ljubavi.
Sveti Jakov bio je mudar i pravedan, a svojim je svjedočanstvom pridobio mnoge na kršćansku vjeru, ali i poštovanje i naklonost samih Židova.
Vodio je Jeruzalemsku crkvu do 62. godine poslije Krista, kad ga je vrhovni svećenik Hanan II. osudio na smrt.
Izveo ga je pred sav narod, a svećenićki su glavari zatražili da se odrekne vjere u Krista. Jakov je glasno ispovjedio kako je Isus, naš Gospodin i Spasitelj, Sin Božji.
Osuđen je na smrt kamenovanjem. Zemni ostatci svetog Jakova nalaze se u rimskoj crkvi Svetih apostola i položeni su uz apostola Filipa, zbog čega ih se u katoličkom kalendaru spominjemo zajedno na isti dan.
