Sveti Franjo Ksaverski, najpoznatiji kršćanski misionar
Poslije svetog Pavla, sveti Franjo Ksaverski najveći je misionar Katoličke Crkve. Djelovao je u Aziji i Africi.
Franjo Ksaverski rodio se na dvorcu Xavier, u kraljevini Navari, 1506. godine. Nakon prvotnog i osnovnog školovanja u domovini, svoj je životni poziv tražio u crkvenoj službi. Stoga je kao mladić u rujnu 1525. godine pošao u središte europske znanosti, u Pariz, na sveučilište Sorbonnu. Nastanio se u Kolegiju sv. Barbare.
Nakon četiri godine studija stekao je akademski stupanj 'doktora'. Ondje je počeo sanjariti o karijeri, bogatoj prihodima u svojoj domovini, u Pamploni. No, njegov sudrug sa studija, Ignacije Loyola, kasniji osnivač Družbe Isusove, privukao ga je k sebi.
On mu je često ponavljao riječi iz Evanđelja: ''Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi?'' (Mk 8,36). Smrt majke (1529.) i svete mu sestre Magdalene (1553.), otkriće revolucionara inovjeraca koji su pohađali Sveučilište, loši primjeri nekih profesora te mnogih studenata, na Franju su toliko utjecali da je položio zavjet u kapeli Svetih mučenika na Montmartru, da će hodočastiti u Svetu Zemlju te se posvetiti siromašnom životu i svetoj čistoći.
Po osnutku Družbe Isusove, Ignacije Loyola, kao general Reda, poslao je Franju Ksavera u misije.
Na molbu portugalskog kralja Ivana III. šalje ga kao misionara u Indiju, gdje počinje njegova plodonosna djelatnost, najprije u Goi, zatim na Ceylonu, pa na obali zvanoj Travancor, na Malaci, na Molučkim otocima, sve do otoka Celebesa.
Od 1542. godine djelovao je u Indiji, a 1549. odlazi u Japan, i ondje postavlja temelje Crkve. Sve do 1551. godine djeluje u Japanu. Nakon toga pokušao je misijski djelovati i prodrijeti u Kinu, što je bilo vrlo teško jer je ulaz u zemlju bio strogo zabranjen. Blizu kineske obale na otoku Sancijanu, čekajući na pouzdano prijevozno sredstvo, Franjo se teško razbolio od bolesti pluća. Umro je, bez ikakve njege, 3. prosinca 1552.
Postavši najčuveniji kršćanski misionar, u sebi je nosio ono najbolje što je Europa mogla imati. Svestranost u očišćenom i asketskom obliku. Piše da je naokolo sa sobom nosio samo tri knjige: molitvenik iz kojega je molio, Sveto pismo koje je napisao Bog i djelo 'De institutione bene vivendi' ('Životopis svetaca'), koje je napisao Marko Marulić.
Njegov su način rada i misionarenja proučavali, pa i slijedili, ne samo katolici nego i evangelici.
Papa Grgur XV. 1622. godine proglasio ga je svetim, istovremeno sa svojim duhovnim učiteljem Ignacijem, osnivačem isusovačkog reda.
Podno Zagrebačke gore smjestila se župa Svetog Franje Ksaverskoga. Crkva je sagrađena 1658. godine, a zanimljiv je povijesni podatak da je grad Zagreb zbog velike zahvalnosti i čudesnih uslišanja mnogima u nevolji svetog Franju Ksaverskoga proglasio svojim zaštitnikom 1762. godine. Župu sv. Franje Ksaverskog osnovao je nadbiskup Alozije Stepinac dekretom br. 9344/42. od 24. kolovoza 1942., a počela je živjeti 20. rujna iste godine radi ''što boljeg uređenja duhovne pastve u gradu Zagrebu'' i sa željom da bude ''na veću slavu Trojedinoga Boga, a na vremenito i vječno spasenje i korist vjernika!''
