Sveti Justin

Sveti Justin

Sveti Justin je preko kršćana u kršćanstvu otkrio vjerodostojnu religioznost, iskrenu pobožnost, veliku želju za služenjem Bogu i bližnjemu, a najviše ga je ispunjavala udivljenjem spremnost tolikih kršćana da ustraju u svojoj vjeri i uz cijenu života.

justin.jpg
Autor
sveci.net/Laudato/M.S.
Fotograf
youtube.com
Objavljeno:
 
01.06.2023 08:36
 
Sveti Justin rodio se početkom II. stoljeća u gradiću Flavia Neapolis, stari Sihem, a današnji Nablus, u srcu Samarije, središnjeg dijela Palestine. Njegov je otac Prisco bio vjerojatno latinskog podrijetla, možda je kao službenik došao u Palestinu, a obitelj je bila poganska.
 
Izgleda da Justin nije bio neki naročit poznavatelj židovske i samarijske vjere i kulture, jer kao građanin posve rimskog naselja nije dolazio u dodir s obližnjim starosjediocima. Flavia Neapolis bila je sagrađena nakon razorenja Jeruzalema kao novo središte Rimljana, gospodara tadašnje Palestine. U gradu se njegovala grčka kultura, pa je u njoj bio odgojen i mladi Justin. Iz njegovih se kasnijih spisa vidi da je bio priličan poznavatelj govorništva, pjesništva, povijesti, a naročito filozofije.
 
Svu njegovu pažnju zaokupljali su filozofski problemi. U njegovo doba filozofija nije bila neka apstraktna znanost, daleka od života, već više egzistencijalna, životna. Ona je nastojala rješavati čovjekove konkretne probleme i donijeti mu nutarnje oslobođenje i spasenje. Za istinom se tragalo da bi se lakše i sigurnije došlo do sreće, do ostvarenja one čovjekove vječne i praiskonske težnje. Justin je sam opisao svoj mučni i dugi put, svoje filozofsko probijanje kroz razne sustave: stoicizam, peripatetizam, pitagoreizam, dok nije došao do platonizma. Tek ta mu je filozofija pružila neko zadovoljstvo, upravljajući mu život prema promatranju Boga.
 
Neumorni filozof i tražitelj potpune istine tražio je i dalje. Zato se povukao u jedno samotno mjesto kraj mora nadajući se da će u tišini i razmišljanju pronaći pravu sreću i mudrost. Tada se za vrijeme šetnje susreo s nekim tajanstvenim starcem, koji mu je otkrio da se prava sreća ne nalazi u Platonovoj mudrosti, već u knjigama Prorokâ i u novozavjetnim spisima. Isus Krist je onaj jedini koji donosi spasenje i sreću. Justin se sada svim žarom dao na čitanje i proučavanje knjiga Svetoga pisma, koje su ga tako osvojile i uvjerile u istinitost kršćanstva da je zatražio krštenje. Ne zna se točno za vrijeme i mjesto toga događaja. Neki misle da se zbio oko god. 130. i to ili u Efezu ili u Aleksandriji. Uostalom, te okolnosti i nisu tako važne, već događaj čovjeka filozofa koji postaje kršćanin. On je iskreno tražio istinu, našao ju je i prihvatio, za nju se kasnije svojim životom i spisima zalagao te za nju mučeničkom smrću pružio najveće i najuvjerljivije svjedočanstvo.
 
Sv. Justin svjedoči kako Kristova mudrost nije bila jedini motiv zbog kojega je prihvatio kršćanstvo. Na njega su djelovali i kršćani s kojima je dolazio u dodir. Upoznavši ih, vidio je kako su neistinite sve optužbe kojima se tada udaralo na njih. Justin je preko kršćana u kršćanstvu otkrio vjerodostojnu religioznost, iskrenu pobožnost, veliku želju za služenjem Bogu i bližnjemu, a najviše ga je ispunjavala udivljenjem spremnost tolikih kršćana da ustraju u svojoj vjeri i uz cijenu života.
 
Obrativši se na kršćanstvo, Justin se dao na apostolat, osobito među ljudima veće kulture. Njih je nastojao upoznati s mudrošću Krista Gospodina. Iz vlastitog je iskustva znao da je grčko-rimski svijet upoznao kršćanstvo samo preko njegovih neprijatelja, a ta je spoznaja nužno morala biti iskrivljena, subjektivna i netočna. Protiv kršćanstva posvuda su se širile netočne vijesti, predrasude, bez ikakva ozbiljnog nastojanja da se uđe u bit objavljenih istina. Sveti Justin upravlja sve svoje nastojanje u to da o kršćanstvu dade jednu objektivnu sliku. U tu svrhu obraća se ne samo malim skupinama katekumena već i svima onima koji iskrena srca traže istinu. Njih poučava, za njih sastavlja spise apologetskoga značaja, pobijajući sve ono što se o kršćanstvu netočno širilo. Da bi kao filozof bio što bliži svojim slušačima, on i poslije krštenja nosi tada uobičajeni plašt, kojim su bili zaogrnuti učitelji filozofije. Nadalje: obilazi glavna kulturna središta Rimskoga Carstva, a po uzoru drugih filozofa osniva svoju školu poučavajući u njoj sve koji su mu dolazili.
 
Negdje oko god. 135. Justin se u Efezu susreo s jednim židovskim rabinom te s njime izmijenio misli o tumačenju Pisama. Dvadeset godina kasnije to će i opisati u svome slavnom spisu ''Dijalog sa Židovom Trifonom''. Inače se on daleko češće susretao s ljudima koji su dolazili iz grčko-rimskih kulturnih sredina, a manje sa Židovima.
 
Čitav je Justinov život poslije obraćenja na kršćanstvo, a još više njegova smrt, bilo svjedočenje za istinu Isusa Krista Raspetoga. Povod pak njegovoj smrti vjerojatno je bio ideološki sukob s ciničkim filozofom Krescentom. U svojoj Drugoj obrani Justin pripovijeda kako je taj filozof kršćanima podmetao podvale, neistine i optužbe i na taj ih način ocrnjivao. Čak ih je optuživao da su i bezbošci. Na te je optužbe Justin reagirao svojom Drugom obranom, koju je upravio rimskome Senatu. Krescent ga je tada kao tobožnjeg neprijatelja rimskoga poretka tužio vlastima i Justin je bio bačen u zatvor, a s njime i nekolicina njegovih učenika. Između god. 163. i 167. Justin je sa svojim drugovima Karitonom, Karitom (žena), Evelpistom, Jeraceom, Peonom i Liberianom osuđen na smrt i pogubljen. Mučeništvo je opisano u Aktima sv. Justina i drugova. Po jednodušnom sudu povijesne kritike, taj spis ima veliku povijesnu vrijednost. Samu smrt ti su sveti mučenici sa svojim hrabrim i učenim predvodnikom najvjerojatnije podnijeli god. 165., za vrijeme cara Marka Aurelija.
 
Iako svetog Justina kao mučenika spominju mnogi stari martirologiji, ipak je njegovo štovanje poprimilo veći zamah tek u XIX. stoljeću za vrijeme I. vatikanskog sabora i neposredno poslije njega. Saborski su oci zatražili od Pija IX. da uvede blagdan sv. Justina s Misom i časoslovom u kalendar cijele Katoličke crkve. Molbu su potkrijepili mišljenjem da bi štovanje toga mučenika filozofa moglo vjernike, a još više teologe koji su zaplovili racionalističkim vodama, privesti u tijekove vjernosti Kristovu nauku kako ga izlaže učiteljstvo Crkve. Molbu je ispunio nasljednik Pija IX., papa Leon XIII. Sveti Justin bio je plodan pisac, ali se od njegove pismene ostavštine nije sve sačuvalo, čak je veći dio propao, izgubio se i nestao. Sačuvane su dvije Apologije ili obrane kršćana te Dijalog sa Židovom Trifonom.
 
Prva je Obrana napisana "150 godina nakon Isusova rođenja", a upravljena je caru Antoninu Piju i drugim rimskim ličnostima. U njoj Justin brani kršćanstvo protiv nepravednog postupka vlasti, koji se temelji na glasinama neprijatelja kršćanskoga imena. Justin obrazlaže u njoj i temeljne kršćanske istine, naglašava vjeru u jednoga Boga, govori o ćudoređu, a osvjetljuje i kršćanske tajne, osobito Krštenje i Euharistiju.
 
U Dijalogu sa Židovom Trifonom Justin nastoji dokazati kako su se starozavjetna proročanstva o Mesiji ispunila na Isusu Kristu.  Ako možemo govoriti o svetcima kao o 'vječnim suvremenicima', onda to za sv. Justina vrijedi u naročito velikoj mjeri.
 
Suvremeno je i Justinovo mučeničko svjedočenje. Gradski prefekt Rusticus, pred kojeg je bio predveden, obratio mu se ovim riječima: "Čuj, ti takozvani čovječe riječi, koji misliš da posjeduješ pravu mudrost! Kad sad budeš izbatinan i smaknut, vjeruješ li da ćeš se tada uspeti na nebo?"  Justin je odgovorio: "Ako sve to pretrpim, čvrsto vjerujem da ću ondje prebivati." – A prefekt će mu opet na to: "Dakle, ti stvarno misliš da ćeš doći u nebo i ondje primiti sigurnu plaću?" Justin je odgovorio: "To ne samo da mislim već i točno znam te sam sav ispunjen tom sigurnošću." Prefekt mu se još jedanput zaprijetio mukama ako ne bude žrtvovao bogovima, a Justin je odvratio: "Moja je i mojih drugova vruća želja da trpimo za Gospodina našega Isusa Krista i tako se spasimo. To će nam pred strašnim sudom našega Gospodina i Spasitelja donijeti spasenje, a pred Njim će se jednom morati pojaviti cijeli svijet." I Justinovi su sudrugovi u patnji sudcu jednodušno odgovorili: "Čini što hoćeš! Mi smo kršćani i ne žrtvujemo likovima idola."
 
Na to je Rusticus svečano izrekao presudu ovim riječima: "Budući da ovi ovdje odbijaju žrtvovati bogovima, ne pokoravajući se tako carevoj zapovijedi, neka prema zakonu budu izbičevani i odvedeni na smaknuće." Na tu presudu stari časni izvještaj o svetim mučenicima dodaje još samo ovo: "Sveti su mučenici slavili Boga i pošli na stratište. Tamo su bili smaknuti. I tako su dovršili svoje mučeništvo u ispovijedanju našega Spasitelja. Neki su od vjernika potajno uzeli njihova tjelesa te ih uz pomoć milosti Gospodina našega Isusa Krista, kome neka je čast u sva vremena i kroz vječnost, na dostojnome mjestu sahranili."
 
U Prvoj obrani sveti Justin zabilježio nam je o krštenju ovo: "Iznijet ćemo vam sada kako se obnovljeni u Kristu – posvećujemo Bogu. Učinili bismo propust kad bismo to izostavili. Oni koji vjeruju našem izlaganju i našem nauku, obećavaju najprije da će živjeti po ovom Zakonu. Tada ih poučavamo kako će moliti. Učimo ih kako će postom i molitvom postići oproštenje grijeha. A i mi sami zajedno s njima molimo i postimo. Tada ih vodimo na mjesto gdje ima vode. Tamo se, kao što smo mi preporođeni, i oni preporađaju. Peru se vodom u ime Božje, u ime Oca i Gospodara svih stvari, i u ime Isusa Krista, našega Spasitelja, i Duha Svetoga. Tako su vodom oprani… Prvo rođenje zbilo se bez našeg znanja i privole zahvaljujući sjedinjenju naših roditelja. Nastavljamo živjeti podvrgnuti zlim sklonostima. Da ne ostanemo jadni i u neznanju, da dobijemo oproštenje grijeha, nad onim koji ulazi u vodu, koji želi biti opran i kaje se za grijehe, zazivamo ime Božje, Oca i Gospodara svemira… To se pranje naziva prosvjetljenjem, jer onaj tko prihvaća ovaj nauk, roni u Duh Svjetla, pa u ime Isusa Krista, raspeta pod Poncijem Pilatom, u ime Duha Svetoga, koji je preko proroka unaprijed ispisao svu Isusovu povijest, biva opran i prosvijetljen…"
 

 

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: