Sveti Kazimir

Sveti Kazimir je zaštitnik Poljske i Litve. Rodio se 5. listopada 1458. na kraljevskom dvoru u Krakovu, a umro 1484. u Grodnu. Bio je treće dijete Kazimira IV. Jagelovića, poljskoga kralja i velikoga litavskog kneza. Odgojila ga je njegova majka Elizabeta, koja je bila iz kuće Habsburgovaca, te kanonik Ivan Dlugosz, povjesničar Poljske.

 

Godine 1471. izabrali su ga, kao trinaestogodišnjaka, na ugarsko prijestolje, no na nj nije nikad stupio jer je u međuvremenu to prijestolje zaposjeo Matija Korvin. Kazimir je jedno vrijeme ipak kraljevao u Poljskoj, dok mu je otac boravio u Litvi. Godine 1481. odbio je ženidbu s jednom kćerkom cara Friedricha III. Kazimir je imao drugu zaručnicu: Blaženu Djevicu Mariju. A i stajao je u jednoj drugoj kraljevskoj službi, službi visokih i plemenitih ideala morala i čistoće.

 

Možda mu je i njegova smrtonosna bolest sušice izoštrila još više pogled za nadzemaljske neprolazne vrednote. Zbog Kazimirove velike pobožnosti i odanosti Blaženoj Djevici, pripisivali su mu lijepu marijansku pjesmu: "Omni die dic Mariae", koju je hrvatski pobožni puk rado prihvaćao: "Danak svaki Božjoj Majci dajmo hvalu, dajmo čast"! Papa Pio XII. proglasio je Kazimira posebnim zaštitnikom litvanske mladeži. Njegovo tijelo počiva u litvanskoj prijestolnici Vilni. Svetog su Kazimira uz druge naročito resile ove vrline: ljubav prema Kristu u Euharistiji, pobožnost prema Presvetoj Djevici, ljubav prema siromasima te revnost i zauzetost za Crkvu. Papa Lav X. proglasio je tog simpatičnog kraljevića g. 1521. svetcem.
 

Budući da je u njegovo doba, a i nakon smrti, vladale  česte i pogubne epidemije kuge i sličnih zaraznih bolesti, puk se u zaštitu i pomoć obraćao svetom Kazimiru koji je kasnije i službeno uvršten među svetce zaštitnike od zaraznih bolesti.