Sveti Luka, evanđelist

Iako nije bio očevidac događaja što ih opisuje u Evanđelju, bio je dostojan i vjeran službenik evanđeoske poruke. Zato ga Crkva sa zahvalnošću slavi kao evanđelista, jednog od četvorice, koji su nam po Božjem nadahnuću napisali najdragocjeniju poruku.
 
O Lukinu životu ne zna se gotovo ništa, a svi podatci dolaze iz kasnijih predaja. Porijeklom Sirijac, po zanimanju liječnik, sveti Luka prilagodio je svoj izričaj kako bi Radosna vijest bila što razumljivija svim kršćanima poganskog porijekla, što je i on sam bio. Iako nije bio učenik za vrijeme Isusova boravka na zemlji, sveti Luka svojim nam je pisanim tragom prenio dragocjene poruke.
 
Sveti Luka bio je Sirijac rodom iz Antiohije. Potjecao je iz poganske, a ne židovske sredine. To svjedoče sveti Irenej, Tertulijan, Origen, a posredno i sam sveti Pavao. Prema Muratorijevu kanonu, nije vidio ni slijedio Isusa za Njegova života na zemlji.
 
Pavlove poslanice te Djela apostolska pokazuju da je bio pratilac i učenik svetoga Pavla.
 
Uz Pavla ga prvi put nalazimo na apostolovu drugom misijskom putovanju, tamo od Troade do Filipa. Postoji mogućnost da je u Filipima ostao do godine 57., utvrđujući ondje apostolovo misijsko djelo. U proljeće godine 58. nalazimo ga opet u istome gradu uz sv. Pavla, kojeg prati na njegovu povratku u Jeruzalem. Ondje je odmah uspostavio vezu s apostolom Jakovom. Tamo je također imao priliku susresti barem neke od onih žena što ih on jedini od evanđelista spominje u Evanđelju. Mogao je isto tako susresti i one 'službenike riječi' koji su jedan od izvora njegova evanđeoskoga spisa.
 
On sam u predgovoru svog Evanđelja piše ovako:
''Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen'' (Lk 1,1-4).
 
Sveti Luka pratio je sv. Pavla na njegovu putovanju u Rim te nam je o tome u Djelima apostolskim ostavio dragocjen dnevnik puta. S apostolom naroda bio je i za vrijeme njegova prvoga rimskoga tamnovanja, a isto tako i za drugoga, kad su ga svi ostavili. Apostol sa žalošću piše Timoteju: 'Jedini je Luka sa mnom'' (2 Tim 4,11).
 
Luka se u Rimu vjerojatno susreo i s Petrom i s Markom, no na njega je ipak najveći utjecaj imao Pavao. Ništa sigurno ne znamo o životu sv. Luke nakon Pavlove smrti. Sv. Epifanije, doduše, učinio ga je apostolom Dalmacije, Italije i Makedonije, sv. Grgur Nazijanski evangelizatorom Ahaje, Metafraste, Egipta i Tebaide, no sve je to povijesno nepouzdano. Istočnjačka hagiografija, koja se temelji na jednom antimarcionitskom spisu, zvanom Prolog, a koju slijedi i sveti Pavlin iz Nole, pridaje sv. Luki 84 godine života. Prema jednoj predaji, umro je u dobi od 84 godine u Tebi, u Grčkoj.
 
Latinski Prolog dodaje da je živio u celibatu, dok jedan drugi spis, koji slijede i neki ugledni pisci, kao sv. Izidor i sv. Beda Časni, daje sv. Luki 74 godine života. Nesigurno je i mjesto smrti sv. Luke. Isto tako način smrti. Jedni smatraju da je umro naravnom smrću, dok drugi misle da je poginuo kao mučenik. Crkva ga u bogoslužju slavi kao mučenika i upotrebljava za njegov blagdan liturgijsko ruho crvene boje.
 
Smatra se da je sveti Luka naslikao prve ikone. Najpoznatija od tih ikona svakako je Carigradska Bogorodica koja je između 8. i 9. stoljeća prenijeta u Padovu, te se i ona čuva u bazilici svete Justine.
 
Među slike koje se pripisuju Luki pripada, primjerice, i slika Majke Milosti na Trsatu.
 
Stari pisci poput Franje Glavinića 1648. godine navode takvo porijeklo trsatske slike, ali za to nema pravih dokaza. Stil same slike iz kasnijeg je vremena, vjerojatno iz 12. stoljeća, premda se ispod nje nalaze stariji tragovi, što je utvrđeno tijekom zadnje restauracije 90-ih godina 20. stoljeća.