Sveti Pavao od Križa

Sveti Pavao od Križa rodio se 3. siječnja 1694. god. nedaleko od Genove u Italiji, a ime koje su mu dali bilo je Paolo Francesco Danei. Njegovo djetinjstvo i općenito njegov život priziva nam u pamet izgubljenost današnjeg čovjeka za sveto i za intenzivno proživljavanje Kristova otajstva, te nas u tom smislu poziva na premišljanje vlastite duhovnosti i otkrivanja značenja Kristove Muke u svakodnevnom životu. Pavao je, naime, svakodnevno uranjao u razmatranje Kristove Muke i na njoj se nadahnjivao, a htijući izraziti svoju zahvalnost Sinu Božjem na daru spasenja po kojemu nas je otkupio, i sam je redovito na sebi primjenjivao metode trapljenja, napose samobičevanja, noćnog bdjenja, dugotrajne molitve i posta.
 
Iako danas ni vjernici, a kamoli nevjernici ne vide gotovo nikakav smisao u takvim teškim oblicima pokore, napose u bičevanju i mrcvarenju vlastitoga tijela, valja istaknuti kako su oni svojevremeno među svetim ljudima bili česti i nipošto nisu bili odraz mazohizma, pogotovo ne putenog mazohizma, nego naprotiv nastojanja da se proživljavanjem teških fizičkih bolova pokuša što više uroniti u Kristovu Muku i preko doživljenih bolova suobličiti se samome Kristu. Tu je neizmjernu zahvalnost još kao dječak osjetio sveti Pavao i upravo će to biti razlog svega njegova kasnijega duhovnog nastojanja.
 
Iako je, prema pisanju njegovih biografa, odmalena bio pobožan, posebnu je duhovnu preobrazbu doživio oko 1715. god., za vrijeme jednog četrdesetsatnog klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, kada se pripremao pridružiti venecijanskoj vojsci u obrani od Turaka, ali se tijekom klanjanja predomislio i krenuo drugim putovima, koji su ga doveli do osnivanja Družbe bosonogih klerika Presvetoga Križa i Muke Gospodina našega Isusa Krista, ili, kako se obično nazivaju – pasionista. Bilo je to 1720. god. Nekoliko godina poslije papa Benedikt XIII. zaredio ga je za svećenika i odobrio rad Družbe. Kasnije je, točnije 1771. god., zajedno s časnom majkom Crocifissom Costantini, utemeljio i ženski ogranak pasionista. Umro je u Rimu 18. listopada 1775.
 
Pasionisti su družba koja ima sjedište u Rimu, s oko 3000 redovnika i redovnica koji djeluju u 60-ak zemalja. Nose crne habite koji simbolički podsjećaju na Kristovu muku i smrt, a na kojima se, u visini srca, nalazi utkano srce na čijem je vrhu usađen križ, uz natpis: 'Jesu XPI passio' (Muka Isusa Krista). U Hrvatskoj ih nema, ali vrlo su aktivni u Italiji, Belgiji, Nizozemskoj, Engleskoj i Meksiku. Prepoznatljivi su po dvostrukoj karizmi: nastojanju oko svakodnevnog uranjanja u Kristovu Muku kroz kontemplaciju te misionarskom radu, čime na svoj način skladno povezuju staro benediktinsko pravilo 'Ora et labora' (Moli i radi).