Sveti Šimun i Juda Tadej, apostoli

Uz blagdan svetih apostola Šimuna i Jude upečatljiva je poruka: ''Zajedništvo u Kristovoj ljubavi traži i zajedništvo u patnji''. Apostoli su to u svom životu iskusili i ostvarili. Njihovo zajedništvo u Kristovoj ljubavi bilo je okrunjeno njihovim zajedništvom trpljenja u mučeništvu. Novozavjetni spisi dosta škrto obavještavaju o dvojici apostola koje danas slavimo.

U ono vrijeme apostolima je bilo uobičajeno davati nadimke kako bi ih se lakše razlikovalo. Tako Šimuna Matej i Marko nazivaju Kananejcem, dok ga sv. Luka naziva Revniteljem. To ime s velikom vjerojatnošću govori da je Šimun nekoć bio pristalica fanatične antirimske stranke zelota, da je vatreno ljubio svoj židovski narod te da je trpio što je taj narod na svom zemljištu bio pod tuđinskom okupacijom ne imajući svoje vlastite države. U to se trpljenje baš i nije tako teško uživjeti, jer svaki zdrav i normalan čovjek ljubi svoj narod te želi da živi u svojoj vlastitoj državi u slobodi. Prema kršćanskoj predaji, Šimun je slijedio Jakova Starijeg, a neki smatraju da je sve ostavio i pošao za Isusom. Propovijedao je u Perziji, Mezopotamiji, Maloj Aziji, Armeniji i Egiptu.

Nekoliko različitih mjesta svojataju sebi relikvije svetog Šimuna, pa tako i grad Nikopolis na Kavkazu, gdje se nalazi crkva posvećena u čast svetog Šimuna apostola. Rim, Venecija i Köln izlažu svetčeve moći na svetčev blagdan. Apostol Šimun poznat je po svom krjeposnom životu, zaštitnik je kožara, tesara, drvosječa i stolara.

Origen, veliki autoritet za poznavanje Svetoga pisma, u svom ''Komentaru Poslanici Rimljanima'' smatra da je Juda Tadej Juda Jakovljev. Jakovljevim ga naziva sv. Luka, a Tadejom sv. Matej i sv. Marko. Sv. Ivan naziva ga Juda ''ne onaj Iškariotski''. Taj je Juda postavio Isusu pitanje: ''Gospodine, kako to da ćeš se objaviti nama, a ne svijetu?'' (14,22). Isus mu je na to pitanje odgovorio:

''Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, ne drži mojih riječi. Riječ koju slušate nije moja, već od Oca koji me posla. Ovo sam vam govorio boraveći s vama. A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh'' (Iv 14,23-26).

Zahvaljujući pitanju Jude Tadeja, dobili smo od Isusa tako lijep odgovor, pun pouke, utjehe i nade za svakoga od nas. Taj odgovor izriče bit nasljedovanja Isusa Krista. Nasljedovanje se očituje u ljubavi, a ljubav ostvaruje i dokazuje u čuvanju i obdržavanju svega onoga što nas je Isus učio i što nam je rekao.  Juda Tadej napisao je kratku poslanicu pod nazivom: ''Poslanica Jude apostola'', koja se nalazi u Novom zavjetu na pretposljednjem mjestu, ispred Otkrivenja. 

Prema legendi, za vrijeme cara Trajana, oko 106. godine, obojica apostola, i sveti Šimun i sveti Juda Tadej, pretrpjela su mučeničku smrt. Svetog Šimuna i svetog Judu Tadeja pustili su u klupko otrovnih zmija. Jer im one nisu naudile, ubili su ih tako da su im prepilili tijela.

Štovanju sv. Jude Tadeja pridonijele su ''Objave'' svete Brigite, u kojima ju Gospodin potiče da s pouzdanjem zaziva toga apostola. U XVIII. stoljeću štovanje je tog apostola postalo veoma popularno u Austriji, a još više u Poljskoj, gdje i danas tolike osobe nose ime Taddeusz. Slavni poljski pjesnik Mickiewicz dao je i svom velikom pjevu naslov ''Pan Taddeusz'', što znači ''Gospodin Tadija''.  Iz Austrije se štovanje sv. Jude Tadeja proširilo i po Hrvatskoj. Vjernici ga naročito rado zazivaju u pomoć u bezizlaznim situacijama.  Sveti Šimun i Juda Tadej često su zajedno prikazani na slikama.

Crkve sv. Šimuna i Tadeja u Hrvatskoj

Župna crkva sv. Šimuna i Jude Tadeja, u zagrebačkom podsljemenskom naselju Markuševcu, jedna je od najstarijih  u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a vjerojatno i u cijeloj Hrvatskoj. Na temelju povijesnih izvora, sadašnja crkva počiva na temeljima jedne još starije crkve. Ova današnja u zaglavnom kamenu nad glavnim oltarom ima uklesanu godinu 1476. U jednom starom popisu spominje se godina 1276.

Župa sv. Šimuna i Jude Tadeja nadomak je Medvedgrada, koji podiže zagrebački biskup Filip II. oko 1271. godine, i s gospodarima tog grada ima stoljetne veze. Razni i brojni gospodari Medvedgrada (zagrebački biskupi, velikaši Gregorijanci, Alapići, Arpadovci, Zrinski, grofovi Celjski i drugi) trebali su i novačili su radnu snagu i vojni potencijal uz ostala naselja najvećim dijelom iz redova siromašnog puka župe sv. Šimuna i Jude Tadeja u Markuševcu.

Crkva  sv. Šimuna i Jude Tadeja apostola u Zadru na Bokanjcu sagrađena je 1769. na temeljima bivše, nakon što  je mjesto obnovljeno nakon mletačkog razaranja. Kontinuitet života u to vrijeme bio je prekinut, što potvrđuju i župne glagoljske matice, jer nema nikakvog zapisa od 1646. do 1655. Obnovom mjesta i doseljenjem novog stanovništva iz zadarskog Varoša i iz okolnih kotarskih sela, od 1656. formirana je i župna zajednica sa službom Božjom.

Župna je crkva u Domovinskom ratu bila teško oštećena izravnim pogodcima neprijateljskih tenkova, a porušen je bio i zvonik u svom gornjem dijelu. Crkva je obnovljena 1993. Zvonik je obnovljen i postavljena su nova zvona, koja je blagoslovio zadarski nadbiskup, mons. Marijan Oblak, na blagdan zaštitnika 28. listopada 1995. Crkva je jednobrodna sa sakristijom; glavni je oltar mramorni sa svetohraništem i slikom Uznesenja Marijina; drveni oltar okrenut je prema puku; ima kamenu škropionicu; uz glavni su oltar drveni kipovi sv. Šimuna i Jude Tadeja; manji kipovi u lađi su gipsani: sv. Josipa, Srca Isusova i Majke Božje Lurdske. Od vrijednih sadržaja u crkvi spominjemo dva pozlaćena srebrna procesijska križa iz 14./15. st. i nadgrobnu ploču s glagoljskim natpisom: ''1688 lit Gospodnjih...''

Zvonik ima tri zvona.