Sveti Zenon - biskup

Da bismo s nekom sigurnošću utvrdili vrijeme obnašanja službe biskupa i smrti sv. Zenona, možemo se pozvati na jedno pismo svetog Ambrozija, milanskog biskupa, koje datira iz godine 386. U tom pismu on naziva našeg sveca biskupom "svete uspomene". Iz sadržaja se pisma da zaključiti da je sv. Zenon umro negdje oko godine 372. Kao smrtni dan uzima se 12. travnja. Po svemu izgleda da sv. Zenon nije bio rodom iz Verone ni iz Italije, već iz Afrike. To se da zaključiti iz jednoga od njegovih govora, izrečenih u čast mučenika Arkadija, koji je poginuo za vrijeme Dioklecijanova progonstva u Cezareji u Mauritaniji. Do istog se zaključka dolazi i iz stila ostalih njegovih govora, njihovih izvora i svečeve kulture. Sve to odiše dahom afričkih pisaca: Apuleja, Tertulijana, Ciprijana i Laktancija.

Govori sv. Zenona odličan su i pouzdan izvor iz kojeg možemo crpsti dragocjene podatke o njegovoj pastoralnoj djelatnosti i o njegovim biskupskim vrlinama. Svečevi govori različite su dužine, a obrađuju i različita pitanja. U njima je često riječ o arijanskim zabludama, o pravom nauku o Presv. Trojstvu, no uz dogmatski nauk obiluju i moralnim pobudama. Velik dio govorâ posvećen je liturgiji, osobito dijeljenju sakramenta krštenja i slavljenja Euharistije, a sadrže i mnoge dragocjene podatke koji obogaćuju kršćansku arheologiju. Tako iz njih saznajemo da je on u Veroni sagradio prvu crkvu, da je njegovim propovijedima pribivao velik broj vjernika obraćenika s poganstva, da je bio vrlo oprezan i razborit u pripuštanju obraćenika sakramentu krštenja i da je pripuštao samo one koji su bili vrlo dobro poučeni, pripremljeni i koji su na ispitu pokazali dostatno znanje. U tome nam može služiti za uzor. Primanje sakramenata traži doličnu pripravu. Ono se ni po koju cijenu ne smije svesti na puki običaj.

Sveti biskup Zenon puno je radio na pridizanju klera i puka u vjeri i kršćanskom životu. To je činio ne samo riječima već još više životom i djelima. Davao je odličan primjer u kršćanskim krepostima, a osobito u ljubavi, poniznosti, siromaštvu te darežljivosti prema siromasima i potrebnima.