Svetkovina Presvetog Srca Isusova
Danas svetkujemo Presveto Srce Isusovo. Pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu istaknuto je u suvremenom kršćanstvu jer je Srce postalo simbolom uzvišene Kristove ljubavi.
Ovu pobožnost nalazimo kod srednjovjekovnih mistika. U 16. stoljeću njegovali su je kartuzijanci, a kasnije i isusovci. Poticaj za uvođenje svetkovine Srca Isusova došao je iz francuskog grada Paray le Moniala prigodom ukazanja Srca Isusova Svetoj Mariji Margareti Alacoque (ALAKOK) 1675. godine. Sveta Marija Margareta imala je nekoliko viđenja Srca Isusova, od 1673. do 1675. godine.
U jednom od posljednjih, koje se obično zove 'veliko ukazanje', Isus je dao nalog za uvođenje svetkovine Srca Isusova.
'Stoga od tebe tražim da prvi petak nakon tijelovske osmine bude posvećen naročitom blagdanu u čast moga Srca, da mu se na taj dan učini časna naknada i prošnja naknadnom pričešću, kako bi se nadoknadilo za sve nedostatke poštovanja dok je moje Tijelo u Euharistiji bilo izloženo na oltarima.'
Svima onima koji budu štovali Njegovo Srce, Isus obećaje nagradu:
'Obećajem ti da će se moje srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji mu budu iskazali tu čast i koji će nastojati da je i drugi iskazuju.'
Papa Klement XIII., dopustio je štovanje Srca Isusova 1765. godine i to samo onima koji su to izričito tražili. Bili su to poljski biskupi i rimska nadbratovština Srca Isusova.
Ubrzo su štovanje prihvatile i redovnice Reda pohođenja kojemu je pripadala sveta Margareta, potom cijeli Rim, biskup i kraljica francuskog naroda te poglavari i članovi Družbe Isusove. Tako se štovanje Srca Isusova proširilo u gotovo cijeloj Crkvi.
Papa Pio IX. je, posebnim dekretom 1865. godine, proglasio svetkovinu Srca Isusova u cijeloj Katoličkoj Crkvi.
Sveti Ivan Pavao II. je rekao: U Presvetom srcu Isusovu nalazimo sintezu svih otajstava naše vjere.
