Svi sveti

Pojava čovjeka na zemlji čudesna je i jedinstvena. Kao što je svaki novi dan iznenađenje prepuno novih izazova, tako se i čovjek prikazuje u uvijek novom svijetlu i obrisima. Iz dana u dan očituje se njegova tajnovitost i skrovitost, hirovitost i naglovitost.
 
U kategoriju posebno čudnih ljudi spadaju svetci koje prema redovitom mišljenju kvalificiramo kao izvanserijske ljude, zanesenjake koje ne uspijevamo shvatiti niti prepoznati. Kao da su oni više ne nebu nego na zemlji.
 
I zato kruže o njima različite inačice, različita tumačenja, jer učinili su kvalitativni skok iz ovog zemaljski ograničenog područja u neograničeni i neodredivi predio stvarnosti za koji slutimo da postoji, ali je prepuno tajni i neodgovorenih pitanja.
 
No, tko su uistinu svetci i kakvo bi značenje mogla imati svetkovina Svih svetih za one koji se kršćanima zovu? To su sluge Božje, opečaćeni i prožeti Bogom. To su ljudi koji već posjeduju nebesko blaženstvo.
 
Oni stoje u bijelim haljinama, palme im u rukama. Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u Krvi Jaganjčevoj. Krv je simbol djelotvorne smrti Isusove. Taj dar ovdje primaju oni koji prihvaćaju učinke te smrti.
 
Svetci su djeca Božja. Svijet ih nije prepoznao zato što nije upoznao Njega. To su ljudi koji su sada Njemu slični jer ga vide kao što jest. Sudbina je svetaca da budu osuđeni na 'nastranost', 'nazadnjaštvo', 'nesuvremenost', 'zaostalost' i 'ludost'. Ljudi, njihova braća, neprestano ponavljaju istu pogrješku: prijašnjim mrtvim prorocima dižu spomenike, a sadašnje proroke ubijaju.
 
Nama koji smo još preostali pruža se čudesna nada u Njemu da budemo kao što On jest. I premda nam se čini da su nam ti svetci nedodirljivi, neuhvatljivi, posve izvan našeg djelokruga, oni su ipak duboko uronjeni o ovo svakodnevno, brižni za sve ono što je ljudsko, oni doista zaslužuju naslov 'ljudi'.
 
To su ostvareni ljudi koji su ispunili smisao svoga bića. Svaki je svetac znak Boga i Njegove nazočnosti u svijetu. Kroz njegove riječi čuje se Božja riječ, kroz njegovu ljubav osjeća se Božja ljubav, kroz njegovu dobrotu doživljava se Božje milosrđe.
 
Kad ne bi bilo svetaca, ovaj svijet ne bi više imao svjedočanstvo o Isusu, Spasitelju svijeta. U tom kontekstu dolazi Govor o Blaženstvima koja su zapravo program kršćanske sreće. Ona dobivaju puni smisao u osobi Isusa Krista.
 
Siromaštvo ide zajedno s duhovnim djetinjstvom koje je potrebno za ulazak u Kraljevstvo. Potrebna je raspoloživost za Kraljevstvo nebesko. Svatko može pronaći svoje mjesto u predloženim područjima ljudske djelatnosti premda javno mnijenje odbacuje ovakvu ljestvicu vrednota.
 
Zapravo, zatrte su sve istinske vrednote. 'Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas.' Samo onaj tko je Krista stavio u srce svoje vjere može shvatiti Blaženstva, jer svi smo pozvani na Jaganjčevu svadbenu gozbu radi uskrsnuća.