Uzvišenje Svetoga Križa
Križ je mjesto pobjede, a ne poraza. Križ je izvor života, a ne smrti. Križ nije samo simbol, sveti znak. Križ je život.
Križ nazivamo Kristovom slavom i Kristovim uzvišenjem. On je žuđena čaša i dovršenje patnji što ih je Krist pretrpio za nas. Sam Krist kaže da je križ Njegova slava: ''Sad je proslavljen Sin Čovječji i Bog je proslavljen u njemu i još će ga proslaviti.'' I opet: ''Proslavi me, Oče, slavom koju imadoh kod tebe prije nego postade svijet.'' Ili: ''Oče, proslavi svoje ime. Dođe dakle glas s neba: 'I proslavio sam, i opet ću proslaviti.''' A rečeno je to o slavi što ju je tada stekao na križu. Sam Krist svjedoči također da je križ i Njegovo uzvišenje, jer veli: ''Kad budem uzdignut, sve ću privući k sebi.'' Očito je, dakle, da je križ i slava i uzvišenje Kristovo.
(Iz Govora svetog Andrije Kretskoga, biskupa.)
Katolička crkva danas slavi blagdan Uzvišenja Svetoga Križa. Povijesna pozadina blagdana osvajanje je relikvije Svetoga Križa iz ruku nevjernika. Prema jednoj predaji, na Kalvariji ga je pronašla carica Jelena. Ta za kršćane najsvetija relikvija u jednom je ratu istočnorimskog cara s Perzijancima pala u njihove ruke. Car Heraklije (610. – 641.) na čudesan je način pobijedio perzijskog kralja, a kao prvu pogodbu za mir zatražio je da se kršćanima vrati sveti Isusov križ. Car je sam na svojim ramenima prenio dragocjenu relikviju u Jeruzalem. Pritom se zbilo čudo. Cara Heraklija na putu prema Kalvariji zaustavila je jedna viša sila. Nije nikako mogao proći kroz vrata što su vodila na Golgotu. Na savjet jeruzalemskoga biskupa Zaharije odložio je sjajno carsko odijelo i onda ponizno u pokorničkoj odjeći prenio križ na mjesto gdje je ono poslužilo kao sredstvo našega spasenja.
Konstantin Porfirogenet u 32. poglavlju svoga djela ''De administrando imperio'' govori da je car Heraklije pozvao Hrvate iz Velike ili Bijele Hrvatske, sa središtem oko Krakova, u ove naše današnje krajeve, da mu zaštite zapadne granice protiv Avara. Bilo je to upravo u vrijeme kada je on na istoku vodio rat za oslobođenje ove relikvije. Hrvati su tada bili još pogani, ali su se već kao takvi neizravno borili 'za krst časni', za križ kao simbol našega spasenja i kršćanstva uopće.
Križ je mjesto pobjede, a ne poraza. Križ je izvor života, a ne smrti. Križ nije samo simbol, sveti znak. Križ je život. Iz križa izvire život kako za Krista tako i za svakog čovjeka. Križ postaje izvor najveće ljubavi, kad je iz ljubavi prihvaćen. Tada je to blagoslov za čovjeka i za svijet.
Po životnom križu, po svemu onome što me na neki način razapinje u svakodnevici, bolest, siromaštvo, nesporazumi, nerazumijevanje, usamljenost, zloba ljudi koji me okružuju, nepravda i smrt, sve to postaje po Kristu i u Kristu mjesto susreta s Bogom i izvor života za svijet.
