Birači na EU izborima pokazali – Ipak nam nije do zlatnog teleta, nego do vrijednosti

U Hrvatskoj opet intenzivnije dolazi do izražaja značaj potvrđivanja, zastupanja vrijednosti i u politici - pokazuju izbori za Europski parlament, i to najplastičnije na rezultatu HDZ-a. Borba za vrijednosti ne odvija se samo u građanskom, nego i u političkom životu.

Smatram da nije bilo konzervativnijeg stranačkog imena koje je moglo ad hoc izborno podići broj HDZ-ovih mandata, dok ga na svoj autoritarno kabinetski način vodi predsjednik Andrej Plenković koji je HDZ svjetonazorski udaljio od opredjeljenja njegovih birača u identitetskom smislu. Toga se toliko nataložilo, a vrhunac je bilo odbijanje referendumskih inicijativa Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj.

Štoviše, usud je takav, da bi se sad u (post)izbornom kontekstu, moglo uočiti zašto je ipak dobro da su obje inicijative održane istovremeno. Nisu postigle svoj direktni cilj (posljedicu), ali jesu indirektni (uzrok): prokazati otuđenost, tvrdoglavost trenutnog HDZ-ovog vodstva koje zanemaruje, ponižava tada iskazanu volju velikog dijela birača. Nije se dogodio neočekivani labud, nego su HDZ-u mnogi njegovi glasači očekivano spustili roletu. To zna svatko tko ne naručuje ankete, nego je u kontaktu s ljudima i među narodom.

Vrhunac utilitarizma i licemjerja bio je da je na završnom predizbornom skupu, HDZ i pred samom Merkel neustrašivo razglasio Thompsona, a to nije bilo moguće deset mjeseci prije na zagrebačkom trgu. Ali, ako mogu opovrgnuti potpisanu volju milijun potpisnika dviju referendumskih inicijativa, gdje neće glazbenu želju dvadeset hrvatskih reprezentativaca. 

Smatram da nije bilo člana HDZ-a koji bi podigao njihove mandate, jer su oni dosad, štiteći nominalno postojanje njihovog stranačkog sustava, a ne (naizvan, formalno) koheziju stranke, i sami usisani. Osobnim izuzimanjem, povlačenjem ili nijemim promatranjem, omogućili su, prepustili Plenkoviću da svojom centrističkom tehnokracijom i retoričkim bravurama, oba krila, lijevo i desno, kako u društvu tako i u stranci, radi mira u kući i stavljanja pod tepih, zadovoljava tako da nijednoj strani dosljedno ne ispunjava zahtjev u cijelosti.

Tako izgleda Plenkovićev balansirani mainstream - daje svakom pomalo, a zapravo svi su zakinuti za cjelinu rješenja. I to tinjajuće frustrira. Narod bi rekao, nit' smrdi nit' miriše. Kršćani u Otkrivenju čitaju: 'Znam tvoja djela: nisi ni hladan ni vruć. O da si hladan ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni hladan, povratit ću te iz usta'.

Lijevima daš kurikularnu reformu, Divjak i Štromara, desnima obranu i branitelje, Krstičevića i Medveda. 'Centru' daš kulturu i Koržinek, a svima mješovitu Komisiju za suočavanje s prošlošću, koja zaključi odakle je pošla - da rješenja nema. 'Učili su, učili, od srijede do petka, al' se nisu makli, dalje od početka.'

Premijer Plenković umješan je u davanju privida da se stvar rješava, verziran u prolongiranju izricanja jasnog stava. Time adresate eutanazira. U pokušaju da mu se itko suprotstavi, otupljuje oštrice 'protivnika'. Zato može ostati 'Za dom spremni' u obilježju HOS-a, ali će se spomen-ploča s tim pozdravom ipak premjestiti. Natuknut će se vukovarske i ine optužnice za koje se unaprijed zna da su izgubljene ili se odnose na umrle zločince, a istodobno financirati predstavnik naroda nepokajanog agresora, politički tjednik Novosti Srpskog narodnog vijeća (metodom i sadržajem znane, srpske Starosti) koje na tjednoj bazi gruvaju, vrijeđaju i ponižavaju većinski narod hrvatske zemlje od koje žive. 

Strankama baš desnice prigovara se da nedostaje preciznih programa koji konkretno rješavaju egzistenciju građana, da previše svjetonazorski teoretiziraju, a od toga da se u svakodnevici ne živi. A baš na tome, na zastupanju vrijednosti, desnica je ostvarila povećani rezultat.

I baš to - izgubljeni, poremećeni vrijednosni sustav – u ovom slučaju, nedostatak (demokršćanskog) svjetonazora, koštao je HDZ na zadnjim EU izborima. Realno, i na to je Plenković računao, HDZ je ipak imao i rezultate, neusporedivo bolje od prethodne SDP-ove vlade.

BDP u Hrvatskoj porastao je iznad očekivanoga, javni dug se smanjuje, a HDZ je pao (za neke i njih same) ispod očekivanoga. Upravo taj faktor iznenađenja kod HDZ-a i neočekivanost broja postignutih mandata, najbolje potvrđuje koliko se vodstvo stranke udaljilo od vrijednosnih preferencija svojih glasača, da to nisu pretpostavili ni osjetili. Snažni individualci poput Penave, Kovača, Stiera i 'nagaženog' Brkića prepuštaju Plenkoviću odraditi mandat do kraja i (valjda) pripremiti se za unutarstranačke izbore.

No, da je izborni rezultat bio povoljan za HDZ, a Plenković kao predsjednik da se i dalje, baš u svjetonazorskom smislu, ne okružuje jakim osobnostima, konzervativniji članovi bi njegovo upravljanje i dalje podržavali, jer to, eto, pokazuju izborni rezultati. No, matematika je po broju osvojenih/izgubljenih glasova HDZ-u kriknula, ako već prethodno najave i gestikulacija glasača nije bila čujna i za ozbiljno uzeta. Zato Plenković kaže da rezultati njegove Vlade nisu jasno predstavljeni javnosti. I sugerira da je neispravan dojam o vladajućima pobijedio dobar Vladin rezultat. I predsjednica Kitarović ponavlja, dajte ljudima kruha, važna je ekonomija. Pa svjetonazor, valjda, automatski, kao relevantan faktor u odlučivanju otpada.
 
Gradi se Pelješki most, povećano povlači novac iz EU fondova, Krstičević vraća prisutnost i ponos Hrvatskoj vojsci. Medved je amortizirao i zadovoljio braniteljsku populaciju, porasle su rodiljne naknade i minimalni iznos plaće. Ali, unatoč tome, HDZ pada i većini svog dosadašnjeg biračkog tijela odbojniji je nego ikad. HDZ je mnogim svojim biračima postao stranac. Pao je baš u nedostatnom zastupanju (demokršćanskih) vrijednosti!

Rezultat zadnjih izbora baš u odnosu na HDZ kao da poručuje: duh (ipak) pobjeđuje materiju. Ponižavani, ušutkivani, ali ne uništeni duh hrvatskog naroda, krenuo je u svrgavanje krilatice 'Zaboravimo prošlost, okrenimo se budućnosti', s kojom vlastodršci sebe žele amnestirati od odgovornosti u zauzimanju stavova i provođenju politika koji Hrvatsku čine suverenom u donošenju zakona, kadroviranju, antikorupciji, procesuiranju ratnih zločina i činjeničnom vrednovanju naše prošlosti, prema kojoj bi predsjednik Vlade RH, kao što pokajnički ide u Jasenovac, s istim pijetetom trebao pohoditi i Bleiburg.    

Najjače dosad u nepuna tri desetljeća, dojučerašnji birači HDZ-a pokazali su da se poštovanje njihove nacionalno osviještene orijentacije, duha i duše, ne može zamjenski zadovoljiti u ponudi zlatnog teleta.

Neki rezultati HDZ & Co. Vlade, u prilog tezi 'Važan je životni/materijalni standard', a onda je suvišno i nepotrebno svjetonazorsko, kažu ideološko određenje, birači su demantirali i (donekle) pružili otpor tome da se Hrvate pretvara u bogatije, ali bezlične produktivne robote. Glasači, nekad HDZ-ovi, poručuju da se ne živi od birokratski beživotne retorike, koja u zanemarivanju volje građana spremnog na referendumu testirati svoje stavove, nasilnom postaje.

Ono preostalih birača u Hrvatskoj (koji valjda zato, sad već u statusu straže u domovini ostaju), pokazuju da im nije samo do pune lisnice, nije im do osmijeha, tapšanja i pohoda odnarođenih vlastodržaca, do izvana sjajne, a iznutra, kvalitativno prazne budućnosti osigurane razvojnom infrastrukturom i standardom, kakav krasi materijalizmom pozlaćeni Zapad - ako kao narod doživljavamo da nismo samosvojni, da su nam nacionalni, antropološki, kulturni i vjerski identitet te sigurnost države izbušeni od ucjena, povlačenja, predaje i prodaje, straha i kompleksa.

Birači tzv. desnice upalili su crveno svjetlo procesima koji Hrvatsku pretvaraju u bor kićen sjajnim kuglicama, ali je nepostojan i klimav, jer je suhog i iščupanog korijenja. Zato je dosad HDZ mogao pobjeđivati. Nije bilo toliko vrijednosno iznevjerenog pologa. Iako nam je zemlja materijalno opustošena, a HDZ je i dosad u praksi u nečemu odstupao od svoje proklamacije demokršćana (zaštita života od začeća), uvijek je unutar HDZ-a i u prvom redu do naroda bilo osoba i procesa koji su se (kako tako) kretali u gabaritima vjera, narod, domovina.

Zato je Most iritantan (onima kojima je) - jer se nisu htjeli svjetonazorski izjasniti, nego su kalkulantski htjeli dohvaćati lijevo i desno. S vremenom su Grmoja Bulj nastupima i zahtjevima poput otvaranja arhiva očitovali stavove pridržane desnima pa lijevi bazen izgubili, a većini desnice su neprihvatljivi zbog 'šetanja' i formalnog neizjašnjavanja svoga (demokršćanskog) svjetonazora. Most bi se klackao. Riječi (neutralno) jedno, djela drugo. Zato je, unatoč izvrsnim rezultatima tijekom rada u EU parlamentu i s njene strane jedinom zastupanju ugroženih kršćana u svijetu, Marijana Petir mnoge nakon izbora razočarala, kada je strelicama prema NHR-u i Suverenistima, što mnogi birači desnice tako ne doživljavaju i ne smatraju, prozvala njihovo koketiranje s totalitarnim režimima, aludirajući na ustaštvo.

Zadnji izbori potvrdili su da ljudi žele dosljednu, praktičnu provedbu svjetonazorskog opredjeljenja, osobe čije riječi prate djela. U tom smislu, HDZ je kredite ispucao. Uz to, nataložile su se velike teme koje duboko zadiru i ugrožavaju integritet pojedinca i obitelji (ovršni zakon i blokirani, rodna ideologija, spolnim odgojem i lektirom seksualizacija djece u školama, ozakonjenje homoseksualnih brakova već je mainstream, normala, zakon o pobačaju) te države i nacije (korupcija u institucijama, degradirajući odnos prema stradalničkoj prošlosti (samo da se sjetimo što je učinjeno Nikoli Kajkiću, kako je njegovom suspenzijom unatražena i zatvorena Ovčara; to je tako prozirni i vapijući grijeh koji me osobito pogodio do jauka 'Više dosta!'), sigurnost granica, migracije – pa naša policija Goranima i Ličanima doslovno kaže: 'Niste dobro vidjeli, ne možete sa sigurnošću reći da vam u kuće provaljuju migranti'). Eto, ništa mi dobro ne vidimo, ni vlastite potpise ni provale u vlastite kuće. No, došlo je vrijeme da i HDZ progleda, da u brojenju mandata i glasova protrlja oči.  

Paradoksalno je da HDZ ostvaruje najlošiji izborni rezultat kada njegova Vlada, u odnosu na prethodne, ostvaruje bolje rezultate. Najslabiji izborni rezultat HDZ-a dosad je izostajao jer nije bilo tako velikih vrijednosnih testova koji su predstavljali vrhunac tolerancije i mogućeg oprosta, granicu koju je više odiozno prijeći/prelaziti. Lakmus papiri i ispiti krajnje izdržljivosti koja bi ih potvrdila istinskim demokratima i poštovateljima volje velikog dijela birača, bio je odnos HDZ-a prema građanskim inicijativama.

Rezultati izbora pokazuju da inicijative Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj, u daljoj perspektivi, ipak nisu gubitnici, status koji im je samouvjereno nametnula politička ne- i samovolja vlasti, onemogućavajući referendume za koje je prikupljeno približno 1,2 milijuna potpisa pismenih hrvatskih građana.

Došli smo u situaciju da osoba mora istaknuti određenje koje se nekada podrazumijevalo i smatralo prirodnim: da si heteroseksualan, u braku između muškarca i žene, i najnovije, da si (stvarno) pismena osoba, sposobna vlastoručno se potpisati i ispisati osnovne osobne podatke.

Iako je za vrijeme njihovog provođenja bilo spora i podijeljenosti o paralelnom tijeku i konkurenciji dviju referendumskih inicijativa, polazeći od stava da zahtjevi 'Narod odlučuje' rješavaju i zahtjev 'Istine o Istanbulskoj', a ova da ne rješava hermetički zatvoren, nepropusno monolitan sastav zastupnika u Hrvatskom saboru zbog Izbornog zakona, podbačaj HDZ-a pokazuje da su te inicijative i prihvaćanje 'Marakeša', prethodno dobro nasapunale klizalište HDZ-u i potaknule narod u konačnom prijelomu da prizemni HDZ.

Inicijative su, zalažući se za autentičnije saborsko zastupstvo, dopisno glasovanje, preferencijalne glasove bez praga i dokidanje povlaštenog statusa manjinama kakvo ne postoji u svijetu, te ustajući protiv relativizacije spola i poništavanja službenih odrednica otac/majka, odradile lavovski posao u senzibiliziranju za demokratičnost, u određivanju vrha, praga demokratske tolerancije prema inicijativama građana, čije je omalovažavanje učvrstilo početak detronizacije HDZ-a. U navodnoj borbi protiv nasilja nad ženama, prihvaćanjem Istanbulske, birači su osobito intenzivno doživjeli nasilje nad svojim umom i zdravorazumskim stavovima.

Zasad je to na jednoj predstavničkoj razini (izbori za EU parlament, prvi nakon završetka referendumskih inicijativa). U želji da omoguće provjeru volje birača o konvenciji koja legalizira rodnu ideologiju i demokratizaciji izbora, inicijative su prema Vladi nastupili kao partner iz civilnog društva. Njihovi su prijedlozi bili poziv društvu i vlasti na pošteniju izbornu utakmicu, izlazak na manje trgovačko biračko tržište u uvjetima koji bi Sabor učinio provjerenim, jačim odrazom volje birača, a ne rezultatom kabinetskog dekreta za koje je dovoljno bespogovorno klimanje glave. Upravo to što Plenković nije dopustio dotaknuti, listu koja većinski prolazi a da je autistički, bez zasluge kandidata formira stranački vođa (kriterij posluha), unatoč ponudi zlatnog teleta od strane Vlade, istoj se vratilo kao bumerang.

Sada vidimo koliko su paralelne referendumske inicijative (da je bila i jedna, i ona bi bila nepismenošću anulirana), angažmanom na dva kolosijeka, duplo podebljavale očitovanje demokratskog deficita vladajućih i posluh porobljavajućim globalističkim elitama, pod vodstvom Plenkovića.

Izbori u Hrvatskoj po povećanju glasova desnoj opciji (u Europi je porast liberalnih i zelenih, a i oni zastupaju neke vrijednosti) pokazuju da su glavne postojeće civilizacijske tekovine u uzavrelom grotlu. I da budućnost pripada promicanju zakona i procesa koji zastupaju autentične svjetonazore.

Odnosno, da će se predstavnička tijela uvelike formirati temeljem rezultata borbe između tzv. konzervativnih, tradicionalnih i liberalnih, tzv. progresivnih vrijednosti. Kakve su nas to nazadnjačke vrijednosti i zaostale konzerve dovele do postojanja u 2019. godini? U svakom slučaju, razvijeni Zapad koji je do 21. stoljeća napredovao uz pomoć natražnih ideja, u povećanoj izlaznosti na izborima za EU parlament, meniju s niti vrućim niti hladnim zlatnim teletom, rekao je: 'Ne, hvala'.