U svemu naprijed, kod evolucije - stoj!

Jer, u raznim kontekstima, Boga spominju i oni koji Njegovo postojanje negiraju. Dopušteno je sa spomenom Boga rugati se i karikirati, ali opasno je ako znanstvenik Boga ozbiljno, egzistencijalno shvati, razumijeva i doživi.

Najnovija manifestacija tog intrinzičnog terora koji šarlatanski želi kreirati tuđe misli, upućena je prema ministru znanosti, obrazovanja i sporta Predragu Šustaru, uz aluziju o jazu i nekompatibilnosti vjere i znanosti.

Prodor razvoja suvremene znanosti baš je u ozračju i na matrici kršćanske Europe 15. i 16. stoljeća, i to baš među svećenicima i stručnjacima pripadajućih Katoličkoj Crkvi. Bila je laboratorij znanstvenog iščitavanja svijeta i osnivač sveučilišta.

Obraćenik na kršćanstvo, C. S. Lewis kaže: 'Postali su znanstvenici jer su očekivali zakon u prirodi, a zakon su očekivali jer su vjerovali u njegovog Stvoritelja'.

Usprkos toj nepobitnoj činjenici, razdoblje tog procvata spoznaja koje su dar razvoju cijelog čovječanstva, dobio je titulu - srednjovjekovni mrak. Kreatori te predodžbe koja do danas Katoličkoj Crkvi oduzima zasluge dokidajući kršćansku, religijsku podlogu razvoja epistemologije, nastupaju u 18., 19. stoljeću.

Fascinira moć Zloduha i uspjeli povijesni prevrat u izvrtanju teza kojim se zadnja tri stoljeća odgajaju/indoktriniraju milijuni generacija, koji je svijetu nametnuo i do obrazovnih razina, u laž ga obukao, pripisujući tom svjetlom razdoblju ljudskog umovanja i naukovanja - tamu. Autori tog prevrata su prosvjetitelji i apologeti Francuske revolucije, koju su pak, kao istinski mrak, u naknadnoj interpretaciji obasjali vrednotama slobode i razuma. U provedbi svog terora razumno su, slobodarski i jednakosno procijenili da treba smaknuti neke druge umove – 40.000 ljudi na giljotini, sto tisuća u zatvorima, tisuću i pol u rijekama. Nakon srednjovjekovnih tamničara, svijetli revolucionar Robespierre rekao je da treba platiti takvu cijenu života/pogubljenja.

Navodim to kao znak mentaliteta i duhovnu podlogu i slučaja Šustar, kad se oholo ponižava i izruguju pravda, istina i zasluga. Bahati postupci gaze drugoga, a na putu do (pirove) pobjede spremni su sve izopačiti, samo da se dominacija svog balona ustoliči.

Nakon uspjelog pokoravanja osnovnih, prijelomnih fakata u bližoj povijesti i filozofiji, i u prirodoslovnoj znanosti je kao mainstream, (za sve) mjerodavnim kriterijem svoje prosvijetljenosti, za postanak života na zemlji nametnuta teorija evolucije. Iako je tek jedna od teorija, nepotvrđenih hipoteza, ne-konačnih saznanja i znanstveno nedokazano odigranog prirodnog procesa.

Takvu, na bazi slučajnosti i selektivnih 'jači-kači' prijelaza, a i mimo Darwina izmanipulirana, novovjeki naturalisti i ateisti zgrabili su je kao izvrstan alat i 'znanstveno' sredstvo obračuna s Bogom, Crkvom, vjerom i kršćanima, koji se usuđuju (po)misliti da svijet nije plod kaotičnih, slučajnih kemijsko-fizičkih procesa, nego u svom skladu ima Kreatora.

Znanstvenik John Lennox, matematičar i filozof s Oxforda, kršćanski apologet i uspješan polemičar s predstavnicima Novog ateizma, gostovao je 2013. g. i na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Ističe da je rane znanstvenike upravo religija motivirala na rad i citira svog oxfordskog kolegu, kemičara i neomarksista Josepha Needhama, kako Kina nikad nije razvila modernu apstraktnu znanost, (ali je tehnologiju) - jer za razliku od europske kulture, Kinezi nemaju koncept Stvoritelja.

Kršćanski korijeni Europe nadilaze govor u prilog 'dopuštenja' javnog ispovijedanja vjere u sekularizmu. Kršćanstvo je svojim duhom korijen i razvoja znanosti u istraživanju materije, a poštujući narav stvorenoga, i najveći promicatelj, ustrojitelj poštovanja dostojanstva čovjeka. Najnovije, glede postanka čovjeka, u prilog uvjerenju kršćana 'dogmatika', u znanosti se javlja teorija inteligentnog dizajna.

Znanost je, per se, kritična, sklona opovrgavanjima prethodno postavljenoga i otvorena za nova otkrića. No, ideologizatori 'znanstvenici' kao da guštaju pri pomisli kao svako novo otkriće zapravo dokida postojanje Boga.

Kao da ljudsko dešifriranje ograničene materije umanjuje zadivljujuću upravljačku Božju šifru neograničenog duha. Otkriće više, potvrda Boga manje.

Neki otvoreni naravni umovi zatvoreni su za nadnaravnu spoznaju Boga. Inače, stalno žele prelaziti, nadilaziti prirodne i umne granice. Inače rado prigrljuju novotarije, makar se kosile s prirodnim, biološkim, medicinskim, psihološkim datostima, razumom i logikom, poput gender ideologije, trans- i homoseksualne prakse.

Ali, u tumačenju početka života na zemlji – ne miču se od (konačno nepotvrđene) teorije iz 19. stoljeća. Tu su stali. Ne prihvaćaju im se spoznaje 20., 21. stoljeća, koje, nasuprot primisli da je ljudski DNK stvoren slučajem, uključuju mogućnost dizajna kao znanstveno objašnjenje.

U Hrvatskoj trenutno i nije povedena rasprava znanstvenika suprotnih teza, nego su mediji, u službi, orkestrirali napade na točno određenog čovjeka. Namjera nije otvoriti raspravu, što ministar s blagim osmijehom i dobrohotno priziva. Za stručnu komunikaciju treba poznavati materiju kojom se dotični bavi. Ovdje pak, nije riječ o misiji popularizacije akademske razmjene, nego valjanju u kaljuži blaćenja i suđenja, mimo argumenata. U napadu na dogmatičnost kršćanskog svjetonazora, koji, smatraju, kreira i teoriju inteligentnog dizajna, rigidno dogmatično se nameće neupitnost darvinizma. Ipak svijet životinja i planet majmuna imaju prednost pred inteligencijom uma i stvaralaštvom duha.

Oponenti ministra Šustara s podsmijehom prozivaju njegove stručne kvalifikacije. Za njih je vrijeme stalo u 19. stoljeću. U postanku čovjeka znanstveni vrhunac i pečat predstavlja Darwinovo podrijetlo vrsta. Ipak, molekularni biolog Šustar, baš čudno, prati i zna za suvremene dosege u području svoje matične discipline.

Kako plastično razumljivo tumače znanstvenici u Americi gdje je o tome intenzivna rasprava, u 19. stoljeću znanstvenici su vjerovali da postoje dva temeljna bitka: materija i energija. U 21. st. pak, znanost je otkrila i prepoznala i treći - to je informacija. U živoj stanici bića postoji informacija.

Temeljna 'tajna' je - odakle je ona? Porijeklo genetske informacije je dio sveobuhvatnog istraživanja u teoriji dizajna. Uzgred rečeno, genetika, sada osobito prodorna znanost, 'nastala' je u samostanu.

Njen utemeljitelj, u 19. stoljeću, jest Gregor Mendel, češki svećenik, redovnik augustinijanac. Znanstvenici koji nemaju predrasude i ne odbacuju objašnjenja jer im se baš ne sviđaju, u susretu biologije i informacijskog doba uviđaju kako je ono što je vidljivo u DNK molekuli 'rukotvorina' uma, inteligencije. I može se objasniti pomoću teorije inteligentnog dizajna.

Nasuprot prirodnih procesa slučajnosti i 'eliminacije' po evoluciji, molekularna biologija nema eksperimentalnu potvrdu da se informacija u molekuli stvara sama po sebi. Teorija inteligentnog dizajna čiji se spomen smatra krimenom ministra Šustara, jer se doživljava i kao suvremeni oblik teleološkog stava o postojanju Boga, implicira da tri milijarde slova života u stanici ima svoga Stvoritelja.

U poznatom svemiru, nitko uspješnije od DNK molekule ne pohranjuje i obrađuje informacije. Zbog točno određenog poretka kemijskih znakova, prijenos uputa je poput slova u smislenoj rečenici ili brojeva u računalnom kodu.

DNK je složeniji od ikojeg zamislivog računalnog programa, kažu znanstvenici. Računalni program stvaraju inteligentni programski inženjeri.

Je li dogma kršćanske vjere da je i biološki, genetski sustav s bogatim informacijama, shodno viđenome, inteligentno dizajniran. U tumačenju porijekla informacije potrebne za izgradnju prve žive stanice, teorija dizajna znači zaključak najboljem objašnjenju. Pronaći sustav bogat informacijom u stanici, navodi da je inteligencija igrala ulogu u porijeklu tog sustava – a ne materijalističko objašnjenje, prirodni uzrok i odabir koji proizvodi informaciju, samo-organizacijski procesi, mutacije, slučajnost.

Zapanjujuće složena struktura stanice, usklađenost i decidirana posloženost interakcija (pravilan raspored aminokiselina daje zadaću proteinima, najvažnijoj komponenti žive stanice; naziv im i dolazi od grč. riječi protos - prvi, najvažniji), gdje micanje bilo kojeg od baš tako postavljenog dijela cijeli sistem čini neučinkovitim – prema teoriji spram koje je otvoren i Šustar – je dizajnirana.

Uzrok sposoban proizvesti informaciju je inteligencija. Ideja da je vrhovna inteligencija osmislila svijet i učinila ga shvatljivim, daje smisao i znanosti. I na osnovu materije može se očekivati pronalazak smisla, ljepote i razumijevanja svijeta i čovjeka.

Znanstvenici koji idu za podacima kamo ih vode, u teoriji dizajna nemaju problem s metafizičkim implikacijama i poručuju: ona može imati religijske implikacije, ali ne ovisi o religijskim normama.  Znanost traži istinu i dopušta govor dokaza, a argumenti za inteligentni dizajn temelje se na proučavanju činjenica.

Osporavanje sposobnosti i ad hominem napadi na ministre Zlatka Hasanbegovića i Šustara pokazali su kako se s visoke upravljačke razine, na političkoj dužnosti ponaša i s javnošću ophodi - znanstvenik.

Sabranost, integritet i smirenost, naspram bijega nakon (u)bačenoga, fragmentiranosti i uznemirenosti; spremnost na suočavanje i odolijevanje koje ne uzvraća nisko vs. podlo izazivanje i zlonamjerno prozivanje; autentična snaga osobnosti i nepokolebljivost vs. poslaničko degradiranje i ograničenost; želja za intrigama konstrukcijom, lažima i manipulacijom vs. izgradnja stvarnosti faktom i istinom. Pošteni rad znanstvenika koji postane ministar u javnoj areni glođu nepoštena destrukcija i difamacija.

Ministri u ovom mandatu vlade potaknuli su neke službe na strastveno istraživanje njihovih mentalnih, akademskih i duhovnih zrnaca, ne bi li potvrdili njihova humanistička zastranjenja. Vizualiziram to s nabadanjem gdjekojeg zrna od strane pilića, koji i nisu kadri probaviti složeniji menu znanja i podataka, kojih su Hasanbegović i Šustar autori i korisnici. Tako se u Hrvatskoj izražava dobrodošlica prizivanim i željenim drugim, neopterećenim licima novijeg vremena, ukoliko nisu iz  željenog političkog miljea.

Nebitna je potvrđena karijera u svijetu znanosti koji počiva na provjerama viših znalačkih autoriteta, usavršavanju, sveobuhvatnom propitivanju i recenzijama, a ne bianco darovanom i zaštićenom statusu jednom za svagda. Možeš biti uvaženim članom sveučilišta i  instituta, ali što je to u usporedbi s ocjenom koju će ti dati Indeks i preporuka politikantskog časopisa.

Zanimljivo u kojim je područjima proradila osjetljivost za opće dobro i zdravlje nacije i na što se usmjerilo 'prekomjerno granatiranje' i prije nego su ti ministri što poduzeli. To su resori kulture te znanosti i obrazovanja, gdje se institucionalno kreiraju i potvrđuju sadržaji, okviri i poticaji u izgradnji osobnog i narodnog identiteta, (samo)spoznaje, osvještenosti, kritičke misli i intelekta, memorije.

Nakon višedesetljetnog strukturnog ideološkog onemogućavanja navedenog, bojazan je da u Hrvatskoj znanost i kultura pod takvim ljudima društveni poredak i poluge moći počnu legitimirati tragom obilježja koji su vodilja njihovog akademskog puta: objektivno, argumentirano (provjerljivo), logično, precizno, plemenito.

Promotrimo hrvatsku stvarnost temeljem tih kriterija - vidi se kako se (baš tako?) vrednuje naše iskustvo.

No, vjerodostojnost ministara znanstvenika ne osigurava suprotna politička opcija i militantna medijska vrhuška, s pokličom 'Uništi, makni ga'. Nisu to znanstvene fusnote ispod crte, nego udarci ispod pojasa. Da ti javni suci u Hrvatskoj za katedrom verificiraju stupanj doktora znanosti, eliminatorno pitanje i kriterij za ostvariti znanstvenu titulu i bibliografiju bilo bi porijeklo čovjeka i svemira, evolucija ili inteligentni dizajn. Slučaj ili Plan? Kaos ili sklad? Sav taj plan progona koji je dohvatio i ministre znanstvenike nije slučajan, nego, nasuprot evolucionističkoj preferenci, kreiran.

Premda sam po sebi nije skladan i uredan, u svom tom kaosu ipak je usklađen, prizemno obračunskog, a ne uzvišenog akademskog smisla. Hrvatska, zemlja vrhunski usklađenih proturječja.

Toma Akvinski je povezao razum i vjeru i racionalno zamolio: 'Udijeli mi, Gospodine, Bože moj, um koji će te upoznati, marljivost koja te traži, mudrost koja te nalazi, ponašanje koji se tebi sviđa, ustrajnost koja te pouzdano iščekuje i pouzdanje da ću Te na kraju zagrliti'.