''Ovo je 27. Misa zadušnica o pogibiji dvanaestorice hrvatskih redarstvenika, pripadnika Specijalne policije Vinkovci, koji su 2. svibnja 1991. godine mučki Ubijeni u Borovu Selu", rekao je uoči zadušnice okupljenima u crkvi Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima, domaći župnik mons. Tadija Pranjić.
 
Istaknuo je kako ubojstvo dvanaestorice hrvatskih redarstvenika mora ostati zapisano u povijesti hrvatskoga naroda ''jer je to istiniti početak, u pravom smislu, velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku i hrvatski narod, koju je izvršila zločinačka tzv. JNA s paravojnim formacijama terorista četnika, koji su na ovim područjima izvršili nezapamćena djela zločina, od Borova Sela do vukovarske bolnice, protivno međunarodnom humanitarnom pravu, međunarodnom ratnom pravu, i Ženevskim konvencijama o zaštiti ranjenika, zarobljenika i medicinskoga osoblja".
 
Mons. Pranjić je poručio: „Vi koji ste izgubili svoje najbliže, sa svima vama dijelimo vašu bol. Ovo je dan kada se i meni vraćaju emocije. Policija je bila prva oružana sila, i nakon tragedije Borova Sela, koja je bila organizirana, koja se oduprla, kao što se govorilo trećoj najvećoj najmoćnijoj vojnoj sili u Europi zloglasnoj tzv. JNA i paravojnim formacijama, bila je u temelju stvaranja Oružanih snaga RH. Hrvatska vojska je moralna, elitna i etična." Govoreći o nedužno ubijenim hrvatskim redarstvenicima, rekao je: „Što bi napravili SAD ili Francuska ili Njemačka da im je netko ubio dvanaestoricu službenika policije? To najbolje znaju dužnosnici hrvatske države koji su odgovorni za ovu državu. I mi smo ponosni na hrvatsku policiju što je izvršila svoje poslanje, usuđujem se reći, u najsudbonosnijim i najtežim trenutcima hrvatske povijesti, kasnije zajedno s Hrvatskom vojskom."

U homiliji je don Marko Medo rekao kako u 9. poglavlju proroka Izaije možemo prepoznati i nepodnošljivu situaciju u kojoj se našla Hrvatska početkom devedesetih.
 
- Ostavljena od moćnoga svijeta, bez gotovo ijednoga značajnijega saveznika i prijatelja, osim pape Ivana Pavla II., koji se nije umorio apelirati i na svijet bešćutne međunarodne zajednice koja je ravnodušno promatrala ishod jugoslavenske krize, čekajući da žrtva iskrvari i umre. Dana 1. svibnja 1991. godine, dvojica hrvatskih redarstvenika dolaze u Borovo Selo kako bi zamijenila istaknutu jugoslavensku zastavu s našom hrvatskom. Svi znamo što se dalje događalo. Bilo je uhićenih i sutradan po njih dolazi skupina hrvatskih redarstvenika koja upada u zasjedu, pri čemu ih pogiba dvanaest, a više od dvadeset je ranjeno. Ovim krvoprolićem počinje otvorena agresija na Hrvatsku, rekao je don Marko.
 
Istaknuo je kako dvanaestorica poginulih redarstvenika nosi u sebi duboku simboliku i poruku.
 
- Radi se o tome da su dvanaestorica hrvatskih redarstvenika ono najbolje što je Hrvatska tada imala. To su primjeri, kao što su apostoli na upit Isusov prinijeli 5 kruhova i 2 ribice koje je Gospodin čudesno umnožio i nahranio tisuće ljudi. Tako je preko žrtve dvanaestorice mladića Gospodin čudesno umnožio broj koji su sudjelovali u čudesnom uskrsnuću Hrvatske. Možemo reći u Hrvatskoj se dogodilo čudo. Najviše su svjedoci toga hrvatski branitelji. Kao što su nekada davno proganjani svjedoci Isusova uskrsnuća, tako je bilo i s njima. U Hrvatskoj se pred očima cjelokupne međunarodne zajednice dogodilo čudo. Nenaoružani narod stoljećima ponižavan i pljačkan, stoljećima klevetan i optuživan, vidje svjetlost veliku. Bezbroj vojnika s prve crte je posvjedočilo kako su čudesno ostali živi. I kad je naš narod konačno izašao iz komunističke tamnice, dolazi do iskrivljavana povijesti u kojoj se čudesno uskrsnuće našega naroda zatrpava gomilom laži i optužbi. Ova kampanja nesmiljenom žestinom traje do današnjega dana. Stvara se klima kako treba odustati od domoljublja, od naše tradicije, i kako treba otići što dalje od Hrvatske. Očito je kako je duhovni rat za dušu našega naroda i te kako aktualan i stvaran. Jesmo li mi kao Crkva mogli bolje, jesu li naše političke elite mogle bolje zaštititi nacionalni interes? Kako ona šutljiva većina hrvatskoga puka, koja je na svojim plećima iznijela baklju slobode, može izaći iz pasive i ponovno preuzeti ključnu ulogu u današnjim povijesnim izazovima? Ja vam s ovoga mjesta mogu ponuditi samo jedan odgovor, isti koji je prorok Izaija ponudio svojim suvremenicima: Ako se ne oslonite na Gospodina, održat' se ne ćete! Možda ovo zvuči naivno i nedovoljno, ovo će nekome sličiti na bacanje prašine u oči, ali povijest nas uči da je upravo tako. Onaj na čijoj je strani Bog, ne može izgubiti, makar čitav svijet stao protiv njega, rekao je don Marko.
 
Upitao je okupljene: ''Jesmo li zaboravili onaj žar 90-tih i zajedništvo koje nas je tada krasilo? Jesmo li mi stariji zaboravili svakodnevno pune crkve, molitve, pored krajputaša i cjelonoćna bdjenja? Upitamo li se ikada zašto su naši neprijatelji pri svakom napadu rušili naše crkve?"
 
Don Marko je rekao kako Hrvatskoj i danas treba čudo.
 
- Gospodin sigurno nije u svakodnevnim političkim antagonizmima, u svakodnevnim aferama u našem tisku, u kritiziranju i klevetanju. Gospodin sigurno nije u našim iscrpljujućim brigama za egzistenciju, u našem ogorčenju i nezadovoljstvu. Trebamo izaći iz kaosa informativnoga i uznemirujućega, koji nas dan za danom iscrpljuje. Hrvatskoj i danas treba čudo. Treba se sjetiti i onih mladića koji su ovdje prolili krv braneći nas od zvijeri koja je u ovim našim danima ostala ista, samo s drugim licem i oružjem. Ma što da se događa, mi vjernici znamo kako je Gospodin i dalje gospodar povijesti. Iako se nama ponekad čini da Njegova stvar gubi, On je i danas jedini pobjednik i oni koji se uzdaju u Njega. Koliko god prolazili kroz različite teškoće i krize posljednjih godina, ipak postoji nešto u nama i u našem hrvatskom narodu što nam nitko i ništa ne može istrgnuti. Ovo bitno nisu uspjeli uzeti, to nam nije uspio oduzeti niti sablazni ples smrti koji je prošao kroz naš narod u crvenom komunističkom režimu. Vjerujemo da ćemo i u današnjim izazovima i kušnjama uvijek pronaći načina da sačuvamo svoju vjernost i pripadnost Bogu, koja nas je sačuvala kroz svu povijest. Toliko se puta u našoj povijesti pokazala istinita tvrdnja kako se s Bogom nikada ne gubi, završio je homiliju don Marko.
 
Na Misi zadušnici su, među ostalim, sudjelovali roditelji, rodbina, djeca, prijatelji poginulih hrvatskih redarstvenika, izaslanik predsjednice RH predsjednik Savjeta predsjednice RH za branitelje Ante Deur, izaslanik predsjednika Vlade RH ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, glavni ravnatelj policije RH Nikola Milin, predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, saborski zastupnici dr. Mladen Karlić i Stevo Culej, načelnik Glavnoga stožera Oružanih snaga RH general pukovnik Mirko Šundov, državna tajnica za europske i međunarodne poslove Terezija Gras, ministrica regionalnoga razvoja i fondova EU Gabrijela Žalac, vukovarsko-srijemski župan Božo Galić, gradonačelnik Vinkovaca Ivan Bosančić, general Mladen Markač, načelnik PU vukovarsko-srijemske Fabijan Kapular, ratni načelnici PU vukovarsko-srijemske Ivan Buček i Stipe Rimac.
 
Pjevanje su posebno i združeno predvodili Klapa ''Sv. Mihovil" MUP-a RH s umjetničkim voditeljem Tomislavom Veršićem i domaći Mješoviti pjevački zbor ''Sv. Cecilija" s voditeljicom i orguljašicom Dubravkom Vukovarac, prof.
 
U Borovu Selu su ubijeni i masakrirani vinkovački redarstvenici Stipan Bošnjak (1955.) iz Nuštra, Antun Grbavac (1961.) iz Nijemaca, Josip Culej (1966.) iz Jarmine, Mladen Šarić (1965.) iz Novih Jankovaca, Zdenko Perica (1965.) iz Nuštra, Zoran Grašić (1969.) iz Otoka, Ivica Vučić (1961.) iz Vinkovaca, Luka Crnković (1970.) iz Otoka, Marinko Petrušić (1966.) iz Tovarnika, Janko Čović (1965.) iz Ivankova, Željko Hrala (1968.) iz Ivankova i Mladen Čatić (1971.) iz Županje.