Biskupovo pismo svećenicima: 'Nikad ne zaboravimo tko smo postali po daru Srca Isusova'

Prigodom svetkovine Presvetog Srca Isusova, Dana svećeničkog posvećenja požeški biskup Antun Škvorčević uputio je pismo svećenicima.

DSC05562.jpg
Autor
laudato.hr/D.R.
Fotograf
pozeska-biskupija.hr
Objavljeno:
 
19.06.2020 11:31

Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:

Poštovana i draga braćo svećenici, dijecezanski i redovnički!

U petak, 19. lipnja ove godine, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, Dan je svećeničkog posvećenja, koji je uspostavio sv. Ivan Pavao II., utemeljitelj Požeške biskupije. Želio bih navedenog dana zajedno s vama u sabranosti srca iskreno Gospodinu reći kako nam je iskustvo izolacije zbog ugroze koronavirusom, kao i druge osobne i zajedničke nevolje koje proživljavamo pomoglo dublje shvatiti njegovu riječ: „Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5). Naime, stanja kroz koja prolazimo izazovno nam postavljaju pitanja: Što smo mi svećenici bez Gospodinova milosnog poziva i njegove pomoći da mu budemo vjerni, tko smo bez njegove Crkve koja nam je kao majka sve dala, što smo bez bratske povezanosti u Prezbiterskom zboru svoje mjesne Crkve, a što bez vjernika kojima smo povjereni? Sve je dar koji smo primili, za koji poniznim srcem trebamo zahvaliti.

Želio bih zajedno s vama na svetkovinu Presvetog Srca Isusova poput svetog župnika arškog na koljenima Gospodinu zahvaliti za svećeništvo kao posebni dar ljubavi njegova Srca, zamoliti ga da nikada ne zaboravimo tko smo postali po tom daru te s drugom braćom svećenicima u dobrohotnosti i poštovanju dijelimo radost zajedništva dara i poslanja u Požeškoj biskupiji. Pored toga želio bih zajedno s vama zahvaliti Gospodinu što nas u našim svećeničkim poteškoćama, napose u nedavnim okolnostima osame i spriječenosti da budemo zajedno s vjernicima na redoviti način nije napustio, nego nas je hrabrio u trenutcima malodušnosti uvjeravajući nas „vjeran je Bog koji vas pozva“ (1 Kor 1,9), krijepio u duhovnim nemoćima, u žrtvi ispunjao radošću, trajno bio naša neprevarljiva nada. U svim teškim životnim iskustvima On nam je na svoj način svjedočio: „Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila“ (1 Kor 10,13).

I navedene prilike uvjerile su nas kako nam je duhovnost silno potrebna, da svećeništvo bez nje postaje prazno, dovodi do ugroze identiteta. Svaka kriza svećeništva uzrokovana je krizom duhovnosti. Misao vodilja Godine Božje riječi u našoj Biskupiji „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka“ (Ps 119,105) podsjetnik je i nama svećenicima da nema moćnije riječi od Svetog pisma koja bi usred suvremenog mraka mogla bolje osvijetliti našu životnu stazu i dati čvrstinu našim pastoralnim koracima te nam se valja većom revnošću njime služiti prije svake druge literature. Svakodnevna pak molitvena povezanost s Gospodinom, napose po Časoslovu i njegova živa prisutnost u srcu po pobožnom slavljenju svete mise izvor su našeg svećeničkog smisla, snaga vjernosti njegovu pozivu i zalog ustrajnosti u poslanju. Obnovimo se u toj svijesti te ostanimo hrabri i vjerni Gospodinovi suradnici na njegovoj njivi. On je rekao: „Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce“ (Mt 6,21). Posvjedočimo mu danas da je On naše jedino blago i da nam je srce u njemu!

Na Dan svećeničkog posvećenja sjetimo se i naše pokojne subraće, napose onih koji su preminuli u vrijeme nedavnoga izvanrednog stanja. Oni su svojim vjernim služenjem ugradili sebe u dobro Isusove Crkve u Požeškoj biskupiji i očitovali naše svećeničko dostojanstvo, postali molitelji za nas u vječnosti, vjerni pratitelji na našem životnom putu.

Ostajem s vama u trajnom molitvenom zajedništvu, te vas sve bratskim poštovanjem srdačno u Gospodinu pozdravljam.

Jeste li ovaj mjesec uplatitli za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!